English | Slovensko

SVJESNOST KRIŠNE

VAISHNAVA FOUNDATION

Slijedeći stopama najutjecajnijeg širioca svjesnosti Krišne u zapadnom svijetu

NJEGOVE BOŽANSKE MILOSTI A.C. BHAKTIVEDANTA SWAMI PRABHUPADE


PRVI PREDUVJET

Autor: Bhakta Eric Johanson

Uredio: Kailasa Candra das

Postati učenik u prisnoj devocijskoj školi i razumjeti i prihvatiti njena učenja je oboje, hvale vrijedno i rijetko. Takva sretna osoba može biti samo iskren tražilac duhovnog života, ali takav transcendentalist treba u početku biti sposoban ispuniti prvi preduvjet. Duhovni život nije samo težak, on je kao sječivo britve. Dobre - iskrene odluke donose prosvjetljenje, dok pogrešne odluke tvore kaos. Prvi preduvjet zahtjeva, da neko nov u toj svjesnosti postane izobražen o tim odlukama.

Ljudi koji stupaju na put duhovnosti žele viši stupanj svijesti. Ponekad, međutim, snađu se u izgubljenom stanju razočaranja, izolacije i frustracije. Kroz posljednjih dvadeset i devet godina to je još posebno bilo tako u zapadnom svijetu, gdje ljudi nemaju velikog znanja o duhovnim stvarima. Slijediti nekome (ili nečemu), ko lažno tvrdi da predstavlja Apsolutnu Istinu ili Boga, rezultira u skoro svim primjerima u razočaranju.

Neinteligentan izbor (v imenu duhovnog života) u početku uvjeri novajliju o njegovom ili njenom duhovnom neznanju i tako ga zbuni. Ta zbunjenost je ponekad samo-stvorena, a ponekad namjerno prouzročena. U svakom slučaju, novajlija položi svoju vjero u nekoga (ili neku grupu), jer on ili ona vjeruje, da je ta osoba (ili grupa) duhovno naprednija.

Guru
treba biti potpuna osoba. Ako nije, u toku vremena će doći do skandala. Ako upravno tijelo dozvoli nepotpunim osobama biti gurui, ili uvede nepravilan sistem iniciacije, to će prije ili kasnije dovesti do skandala. Kad se skandali pojave, razotkriju se motivi. Kad ljudi, koji zasjedaju položaje apsolutne moči, nisu na nivou apsolutne čistosti, ta ih moć apsolutno pokvari. Tako se novajlije, kad su predali svoje živote određenom putu i napustili prijašnje odnose i ugodnosti, snađu na takozvanoj ničijoj zemlji.

Većina ih napusti te samovoljne kultove ili gurue sa malo ili ništa u smislu materijalnih dobara. Nemaju skoro nikoga gdje bi mogli potražiti utjehu, jer svako (ko nije napustio kult) prezire osobu koja napusti kult - smatrajući ga "palim". Na toj točki, prijašnji član jednostavno napusti svoju potragu za Bogom, okrene se nazad kući i, u puno primjera, vrati (sa velikim psihičkim stresom i problemima) k materijalističkim ciljevima, koje je prije slijedio.

Problemi ovdje ne prestaju. Prisni tražioci istine nisu dobro prihvaćeni u vanjskom svijetu. Izbor stvarno posvetiti svoj život službi Svevišnjem--bez obzira na to što neko radi za preživljavanje--nema naklonosti sa strane društva u širem smislu. Sofisticirani ljudi vide to kao vrstu zastarjelog fanatizma i smatraju da to nije u skladu sa današnjim vremenom.

Iako tradicionalne religije zapada govore o ideji osobnog Boga (i ponekad Ga i služe), identitet tog Božanstva nije jasan. Ni način kako dostići Božansku Osobu nije jasno opisan. Umjesto toga, taj "način" postane ovisan od dogme, koja je danas većinom poderana u svijetlu moderne znanosti. Uz to, većina onih, koji tvrde da slijede tradicionalne zapadne religije, apsorbiranih je u gomilanje jednake vrste materijalnih dobara kao njihova ateistička braća. Na taj način, ko se god odluči posvetiti traženju Apsolutne Istine, neće naći utočišta u Zapadnoj religiji, ni u teoriji ni u praksi.

Iz perspektive vječnosti, materijalistička pozadina sigurno nije ugodna za početak. Iako možemo traženje Vrhovne Apsolutne Istine usporediti sa kupovanjem najdragocjenijeg dijamanta, ima naivan tražilac vrlo malo uvodnog znanja o tome, što duhovni život zapravo jeste. Taj sindrom se mora otkloniti i to je namjera tog članka.

Nije čudo da većina novih ljudi pristane dati svu svoju "vjeru" (čitaj, novac) nekome, ko ne može ponuditi ništa više od velikog komada polomljenog stakla. Nasuprot dijamantu, vrijeme izgrebe i najzad razbije tu staklo. Tako se pojave razočaranje, nezadovoljstvo, frustracija i "pad" za osobu, koja ne ispunjava prvi preduvjet duhovnog života.

Nesreća je da su ljudi na Zapadu navikli na instant zadovoljenje svojih potreba odnosno želja. Ako žele određenu vrstu hrane, mogu ići u grad i (u manje od sat vremena) jesti nešto, što bi moglo trajati mjesecima da bi mogli sami napraviti. Kakavgod film želi neko vidjeti, može ga odmah dobiti iz videoteke. Sa obzirom na to, priviknuta je sklonost prosječnog zapadnjaka, na isti način, uzeti duhovnost jeftino. To je, na kraju krajeva, način na koji je bila predstavljena religija na Zapadu kroz stoljeća. Kojugod religiju uzmeš, malo je vjerojatnosti da si bilo kada ohrabren, da postaneš stvarno izobražen u duhovnom životu, prije nego što se pridružiš religioznoj grupi. Članstvo je postalo jednako tome u videoteci, ili restauraciji sa brzom hranom.

Na drugoj strani istog novčića, nekoliko meko govorećih osoba u haljama se pojavi iz Indije (recimo sa mantrom, koju će ti prodati za malu cijenu). Stotine odnosno tisuće ljudi prisustvuje na njihovim seminarima. Takva scena je bila vrlo običajna u šezdesetim, ali jednaka stvar se nastavlja danas, recimo u obliku atraktivnih lekcija iz Ayur-Vedske psihoterapije.

Iako originalan integritet Gospodina Isusa Krista, proroka Muhameda--ili Vedske i Vaišnavske tradicije Indije--ostaje netaknut, izgleda da je bilo nešto izgubljeno kroz vrijeme. Suvremena tendencija je, da se skoro niko ne želi podvrći izobražavanju za doseg Vrhovno Čistog, Osobnosti Boga. Iako je moguće prihvatiti svoj položaj kao vječitog sluge Boga (Krišne), malo ih to želi. Radije bi nastavili sa materijalističkim životom i vjerovali da su "bili spašeni", ili da će ih njihova "osobna mantra" na kraju izvući.

Ako želimo zadržati naše materijalističke želje po slavi i sreći--ili kakvugod beznačajnu stvar, koju taj prolazan svijet može ponuditi--onda se varamo ako mislimo, da smo izobraženi o duhovnom životu. Međutim, ne bi trebali biti iznenađeni, ako kasnije postanemo razočarani i frustrirani. Dat je primjer čovjeka, koji ide kovaču da mu napravi nož. Nož, koji će kovač na kraju napraviti, neće biti bolje kvalitete od komada čelika datog mu na početku. Ako je čelik loš, loš će biti i nož.

Slično tome, Bog je v našim srcima (Sveti Duh ili što Vedska literatura naziva paramatma). Kakvegod želje da su tu, to je Njemu poznato. Ako Ga želimo bez primjesa, onda ćemo postati izobraženi, i On će nam se razotkriti u toku vremena. Rečeno je, da on želi našu ljubav puno više nego što mi želimo Njega. Ako, međutim, u srcu još uvijek imamo želje po dobitku, slavi, obožavanju i ugledu--sa slabom i popustljivom tendencijom znati nešto o Bogu--onda će put i rezultat biti mračni.

Gospodin Šri Krišna kaže u Bhagavad Giti:

manusyanam sahasresu
kascid yatati siddhaye
yatatam api siddhanam
kascin mam vetti tattvatah

"Od mnogo hiljada ljudi, jedan se može truditi da dostigne savršenstvo, a od onih koji su dostigli savršenstvo, jedva da me jedan uistinu poznaje."

Bhagavad Gita, poglavlje sedam, stih tri.

Međutim, iako imamo sreću i dođemo u dodir sa prisnom porukom Boga--ili čak s prisnim predstavnikom Boga--iskušenja materijalne prirode su vrlo jaka. Morat ćemo uzdržavati iskrenost i ozbiljnost sa namjerom dostići konačan cilj--čisto, nemotivirano i neprekinuto ljubav do Boga.

Većina ljudi, međutim, je neizobraženih i dođu u dodir sa kakvom iskrivljenom verzijom Apsolutne Istine. Mogu se čak pridružiti pokretu kojeg je osnovao (sada preminuli) čist i nemotiviran sluga Krišne. To, međutim, nije nikakva garancija da će kasniji autoriteti i vođe nastaviti sa takvom čistinom--ili uopće propovijedali jednaku poruku. Ako pogledamo povijest organizirane religije vidimo, da su svi argumenti protiv, da bi bilo koja dugo ostala čista.

Međutim, nadomjestak za istinu ne postoji. Neko može napraviti sve vrste upravnih uređenja i uvede bilo koji broj reformi. Kad je poruka jednom bila promijenjena, međutim, jedina stvar koja može svu bruku ponovo dovesti u red: ponovno uspostaviti stvarno poruku čistog predstavnika Boga--takvu kakva jeste.

Tendencija ambicioznih osoba je uvijek ponuditi vrstu "slobodan ulaz" ili "ne-misli" tip oslobođenja. To je još posebno tako nakon odlaska čistog sluge Boga. Kad je čisti predstavnik Boga fizički manifestiran, on ponudi svijetu izbor, da privoli služiti Bogu i oslobodi se kontradikcija i bijeda. Prisan guru poziva slobodnu volju osobe: "Napusti pasji mentalitet vladanja nad tom materijalnom prirodom." Nagovara nas, da se prestanemo takmičiti sa ostalim malim "bogovima" za dominaciju. Iskren učenik, kad postane dovoljno obrazovan, odluči prihvatiti učenja duhovnog učitelja i promijeni svoj život sa namjerom da djeluje kao sluga Boga.

Dobrobiti realizacije se primjećuju odmah--i povećavaju se. To može ostati tako i po fizičkom odlasku čistog sluge Boga--tako dugo dokle ne promijenimo učenja ili sistema ili skrenemo od njegovih uputa. Kad čisti predstavnik više nije fizički prisutan, međutim, često slijede veliki problemi. Tada niko nije dovoljno snažan, da bi mogao popraviti filozofska odstupanja, uvedena sa strane snažnih voditelja (koji sada iskrivljeno predstavljaju osnivača). Iako su neki od inteligentnijih učenika sposobni ispostaviti greške, to nije dovoljno. Nesretna priroda te dobe svađe je, da će Machiavellianski voditelji uporabiti sve vrste nepoštenih taktika sa namjerom da zadrže svoje sredstvo proizvodnje: instituciju i njene članove. Osigurat će si kontrolu nad ciglama.

Na taj način, učenici, koji stoje za Istinom, diskreditirani su na način, koji nema ništa zajedničko sa osporavanom filozofijom. Besvjesni voditelji su uspješni u zabijanju otklona kroz grla manje inteligentnih i manje izobraženih sljedbenika. Nije potrebno da se to dogodi, ali tendencija u tom dobu je da se to dogodi.
 
Osobe, zaposlene sa mijenjanjem Istine u neistinu (i obrnuto), nemaju nikakvog autoriteta predstavljati bilo što apsolutno. Sve što će predstavljati je njihov vlastit samo-interes. Naravno, sa jezikom će služiti originalnog osnivača, jer trebaju figuru za svoj nacrt. U stvarnosti nisu nesretni zbog odsustva svog učitelja. Sumnjaju, da ako bi se još jednom pojavio pred njima, vrlo bi vjerojatno sve njihove spletke rastrgao na komade.

Iako se vanjska slika takve organizacije čini kao originalan model, puno je toga što se događa iznutra drugačije. Ambiciozne osobe su potpuno nesposobne bilo koga odriješiti i kuju različita drugačija uređenja za odrješenje (ili "inicijaciju") neizobraženih osoba, koje padnu u njihove mreže.

U glavnom, praksa svih iskrivljenih grupa je da vode nove ljude na stranputice u odnosu na originalan pokret. Zadržavaju značajan postotak originalnih učenja, ali važno je vidjeti razlike, da bi iskrena osoba mogla izbjeći frustraciju i razočaranje. To zahtijeva izobrazbu. Za detaljniji opis prisnih/iskrivljenih zaključaka (siddhanta) gledaj O DOVOLJNOM VODSTVU.

Oni kojima nedostaje karizma ili drskost wild card "gurua", najčešće se povezuju sa namjerom da udruženi uspostave autoritet. Taj tip mentaliteta najgore se pokazao za vrijeme inkvizicije. Takve osobe se penju po mreži birokracije: dulje su prisutne, veća je mogućnost da će stići bliže vrhu. Takve osobe su institucionalni ili "drži se položaja gurui". Nasuprot "wild card-om", svjesni su potrebe po sigurnoj mreži. Tako stvore uređenje, gdje njihov autoritet ne bazira na individualnim kvalifikacijama (ili manjku tih), nego na lojalnosti instituciji koju kontroliraju.

Pored toga, pozivaju se na dobro ime originalnog osnivača. Nasuprot "wild card-om", njihova ideja je da niko među njima nije individualno taj koji oslobađa, ali, tako ili drukčije, veza sa institucijom je važna stvar. Ponekad čak kažu da je nova osoba inicirana sa strane institucije. Na taj način se individualni "gurui" mogu uzdizati i padati, ali uređenje zadržava prividno sposobnost za djelovanje. Sve se to opire, u većoj ili manjoj mjeri, na neko vrstu mistike: čistost preminulog osnivača je na neki magični način prešla na upravno tijelo. Za sastavljanje cijelog uređenja, institucijske rezolucije (kreirane u imenu dinamičnih promjena) se puno puta ne skladaju sa originalnim učenjima.

Većina zapadnjaka je bila odgojena u tradicijama, gdje su bile slične devijacije standard puno vremena, tako da ima ta metoda potencijal za nastavak tog zapadu već naviknutog načina. Institucijska inicijacijska uređenja su puno puta samo-ovjekovječena i izdrže stoljeća. Međutim, njihova trajnost je opisana u slijedećim citatima našega duhovnog učitelja, Njegove Božanske Milosti A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupade:

"Ozbiljna osoba mora prihvatiti verodostojnog duhovnog učitelja u skladu sa naredbama šastra. Prema savetu Šri Jiva Gosvamija, duhovnog učitelja ne bismo trebali prihvatiti zbog naslednih ili tradicionalnih društvenih i svešteničkih običaja. Jednostavno trebamo pokušati da pronađemo istinski kvalifikovanog duhovnog učitelja da bismo napredovali u duhovnom razumevanju."

Chaitanya-caritamrita, Adi 1.35, komentar.

"Ponekad samoobmanutu ljudi prihvataju vođe ili duhovne učitelje iz redova sveštenika koji su zvanično imenovani po zakonima materialnog života. Tako ih službeni sveštenici varaju.

Chaitanya-caritamrita, Madhya 17.185, komentar.

Tok uvijek mijenjajućih se gurua puno puta postane malo prebrz. Rezultat je da se institucijsko "drži se položaja" uređenje pretvara u "nemanifestiran inicijator" tip odrješenja. To je još jedan način za oslanjanje na dobro ime i čistost osnivača. Smanjuje štetu, koju su iskrivljeni voditelji već prouzročili. V tom svarenom uređenju je važnost takozvanog gurua smanjena u to samo svećenika odnosno "rittvika".

Sada je rečeno, da je inicijator preminuo duhovni učitelj. Rittvik izvodi ceremonijo, koja navodno inicira novu osobu. Dan nakon inicijacije rittvik može postati razvratnik. To nije važno za takozvanog iniciranog učenika. Uvjeren je, da je u stvarnosti iniciran učenik originalnog, čistog osnivača. To uređenje je vrlo udobno za "rittvike", tako imaju manji teret sa uzdržavanjem uzvišenog izgleda odnosno pojave.

Ta spiritualna degeneracija ima i upravnu upotrebljivost. Upravljanje je uvijek prva prioriteta u institucijskoj zabludi. Autoriteta spisa je podređena bilo čemu što će napraviti članove posade sretne. Glavna upravna potreba je držati status, to jest, pridobivati i zadržavati članove. Ti donose novac i više članova.

Rittvik shema se kaže kao prikladnija za tu namjeru. Prvotan neuspjeh prijašnjeg (pred-rittvik) "drži se položaja" uređenja je, da su gurui uvijek padali. Na taj način, stalno veći broj učenika je vidjelo svoje gurue kako padaju sa svojih dobrih položaja. Brzo su pod pritiskom, da prihvate nekog drugog. Takva "re-iniciacija" može biti mučna, još posebno ako je već druga, treća, ili četvrta.

Institucija ne more ostati nepovrijeđena kod svega toga. Kraj krajeva, ako članovi odlaze, onda odakle će doći novac (i novi ljudi koji bi trebali biti dovedeni)? Ta užasna mogućnost pritiska na upravno tijelo koje počinje gubiti utjecaj i poštovanje mnoštva članova. Kao rezultat, ne-manifestiran inicijator guru shema nezaustavljivo dolazi vrišteći na putu u instituciju.

Ironija je da su mnogi od tih sada kuhanih i pečenih ljudi (koji sada žele ponovo vrednovati svoje iniciacije), pomagali svojim prijašnjim "guruima" razoriti i pokvariti originalan pokret. Pomogli su odagnati inteligentne učenike osnivača, kad su njihovi prijašnji gospodari tukli po tima koji su ostali. Sada, po velikom pompu, isti ljudi koji su pomogli uništiti osnivačev pokret, prividno postaju njegovi puno inicirani učenici. On je otišao, tako ne može govoriti protiv takvog uređenja (osim kroz svoje knjige).

Nemanifestiran inicijator guru shema se ne razlikuje puno od različitih zapadnih koncepcija koje su djelovale posljednje dvije hiljade godina. U tim tradicijama nije važno ko je zastupnik--tako dugo dokle ostane dobar svećenik. Osoba, potvrđena sa njegove strane, ostat će dobar član crkve tako dugo dokle će se redovno prikazivati. Standardi i učenja čistog pokreta--kojeg je osnovala čista duša--imaju tendenciju postati izopačeni u tom željeznom dobu svađe.

Štogod da je degeneracija, jedna stvar ostaje konstantna: iskrivljeni voditelji trebaju zadržati svoje članove i zadržati prijevare prikrivene. Na taj način, jedna pošiljka racionaliziranih opravdanja i rezolucija za drugom su predstavljene sa namjerom zadržati stado u uvjerenju, da vodstvo nije materijalno motivirano. Pod utjecajem su kale, ili vremena. Njih i njihove promijene trebamo odbaciti. Kao što je rekao Šrila Prabhupada:

"Lažne religije, religije koje varaju, su osuđene u Šrimad Bhagavatamu. Kojigod religiozan sistem koji nema koncepciju Boga i koji godišnje mijenja svoje rezolucije nije religija, nego burka."

Critique of Pascal - Dialectical Spiritualism.

Neautorizirana inicijacijska uređenja (sa strane voditelja koji nemaju stvarnog autoriteta od Svevišnjeg Boga Šri Krišne) donose potpuno suprotne rezultate u odnosu na čisto predano služenje. Unatoč nekolicini slijeđenja regulativnih principa, pjevanja Imena Boga, dijeljenja transcendentalne literature i čitanja svetih tekstova, pojavljuje se suprotna svjesnost. Pod njenim utjecajem (bahir mukha) se izvodi služba koja je čista suprotnost stvarne svjesnosti Krišne.

Osobe koje iskrivljuju Apsolutnu filozofiju nemaju nikakvu autorizaciju od Boga. Ne mogu dati realizaciju i čistu svjesnost. Nečisti voditelji ne mogu uključiti svojih sljedbenika u čisto predano služenje--kao što je to nekada savršeno činio čisti predstavnik Boga. Praktično sva ta nova služba je usmjerena u voditeljev lažni ego. Takva služba ne transcendira materijalnih odlika; udari u metafizički krov i ne dostiže duhovnog neba. Oni koji izvode takvu službu iskuse samo neznatnu slobodu od kontradikcija i bijeda. Ako bilo što, onda je tu porast kontradikcija, jer moraju konstantno racionalizirati aktivnosti voditelja i njihove grupe. Jer dobivaju uzvraćeno vrlo malo duhovnog ili materijalnog za službu neautoriziranim voditeljima, takvi sluge žive frustriranim životom.

Za iskrenog tražioca Apsolutne Istine život je serija razvijajućih se realizacija te Istine. Izbori iskrenog transcendentaliste su napravljeni sa naprednom slobodom u umu. Sve više i više postaje svjestan posljedica u u vezi prihvaćanja određenog načina mišljenja. On ili ona ocjenjuje djelatnosti glede na njihov odnos sa Apsolutnom Istinom. Ako se počnu pojavljivati pospanost i neznanje, svi su izbori upitni. Realizacija ima za posljedicu smanjenje iluzije odnosno neznanja i dostizanje viška u razumijevanju identitete i naravi Boga. Iskren transcendentalista neće podupirati--verbalno ili drukčije--bilo koju osobu ili instituciju, koja odstupa od učenja sluge Boga i razotkrivenih svetih spisa.

Problem je u dostizanju tog stupnja iskrenosti:

O'Grady: Problem je pronaći takvog duhovnog učitelja.
Prabhupada: To nije problem. Problem leži u vašoj iskrenosti. Imate problema, ali Bog je u vašem srcu. Isvarah sarva-bhutanam. Bog nije daleko. Ako ste iskreni, Bog vam šalje duhovnog učitelja.
 
Sobni razgovori, 23. maj, 1974, Rim

Jer je vjerodostojan duhovni učitelj uvijek uključen u služenje Svevišnjeg Gospodina sa ljubavlju, iskrenom učeniku na vrlo praktičan način pokaže put, kako on ili ona može napredovati od materijalnih aktivnosti prema aktivnostima koje direktno zadovoljavaju Boga. Na svakom koraku na putu je iskren tražilac svjestan svoje svjesne odluke ili slobodne volje, da će nastaviti sa služenjem.

Inteligentna osoba razumije da se nalazimo u zatvoru materijalne prirode, gdje smo prisiljeni trpjeti neželjene bijede: rođenje, bolest, starost i smrt. Iskren tražilac Istine je okusio prednosti duhovnog nivoa i trudi se postati tamo utemeljen. On ili ona zna da varljiv osjećaj, kad smatramo sebe gospodara materijalnog svijeta, ima svoje korijen u zavisti prema Svevišnjem Bogu (što drugi nazivaju "sloboda") i to je osnovan uzrok za nastavljanje našeg bivanja u tom zatvoru.

Iako možemo naći opise odlika iskrenih učenika u svim spisima svijeta, praktično je jako teško naći situaciju gdje su ljudi ohrabreni, da djeluju u skladu sa tim uputama. Većina ljudi je ohrabrenih (u imenu religije i duhovne slobode) da postanu glupi i nesvjesni. U nekim tradicionalnim vjerama ti je naručeno da jednostavno slijediš upute koje daje crkva. Jednostavno biti "spašen" ili "doći na krov" garantira odrješenje.

U takvim grupama je impuls za dostizanje sreće i realizacije skoro potpuno zamijenjen sa atmosferom krivnje i straha. Ovdje je metoda za takvu ludilo. Prisno znanje i realizacija su prijetnja položaju neautorizirane hijerarhije: više je neko svjestan, više može on ili ona prepoznati licemjerstvo i kontradikcije takvih vodećih snaga. Bio bi zločin, ako bi inženjeri sa takvom vrstom mentalitete gradili naše zgrade; svako bi radije ostao ispred vrata ako bi to bio slučaj. Razlog da sve te gluposti mogu prolaziti kao "sloboda" i religija je ta, da u stvarnosti vrlo rijetko tko stvarno želi (čitaj: je stvarno iskren) dostići najvišu svjesnost:

Reporter: Kad kažete da mnogo ljudi želi biti prevareno, da li mislite da ljudi žele sa svojim svjetovnim zadovoljstvima i istodobno dostići duhovni život, pjevajući mantru ili držeći cvijet? Da li to podrazumijevate pod željom da budu prevareni?
 
Šrila Prabhupada: Da. To je kao kad bolesnik misli: "Zadržat ću svoje bolesne navike i istodobno ozdraviti." To je proturječje. PRVI PREDUVJET JE, DA OSOBA BUDE IZOBRAŽENA U DUHOVNOM ŽIVOTU. Duhovni život nije nešto što se može shvatiti kroz razgovor od nekoliko minuta. Postoji mnogo filozofskih i teoloških knjiga, ali ljude to ne zanima. To je problem. Na primjer, Šrimad-Bhagavatam je veoma opsežno djelo i ako pokušate čitati tu knjigo, trebat će vam mnogo dana da biste shvatili samo jedan red. Bhagavatam opisuje Boga, Apsolutnu Istinu, ali ljude to ne zanima. Ako netko slučajno ima mali interes za duhovni život, želi nešto trenutačno i jeftino.  Zato biva prevaren.

Nauka o samospoznaji, poglavlje dva, Sveci i varalice (naglasak dodat)

Na taj način je masama ljudi  dano točno to što žele. Kažu da žele mjesec. Međutim, ne žele plaćati cijenu za uzdizanje na najviši nivo svijesti. Tako mogu dobiti mjesečev odsjev u posudi za vodu, ali još uvijek vjeruju, da će otići u raj (ili nazad Bogu) na kraju života.

Jednu najboljih ilustracija razlike između prave duhovne slobode i ne-misli "free-ticket" odrješenja iskrivljene religije možemo naći u poglavlju Dostojevskog "Veliki inkvizitor" iz knjige Braća Karamazovi. Ovdje se Krist vrati na zemlju za vrijeme inkvizicije i brzo je uhićen. Noć prije što su ga trebali spaliti na lomači za krivovjerstvo, u njegovoj ga ćeliji posjeti Veliki Inkvizitor.
Veliki Inkvizitor ga prijekori: "Zašto si nas sada došao ometati?" Inkvizitor pojasni da je crkva konačno uspjela popraviti škodu, koju je napravio Krist s time što je naglašavao osobnu slobodu. Jedan od argumenata Inkvizitora je da ako da ljudima slobodu, samo će ih nekoliko znati to iskoristiti. Ostali bi trpjeli, jer bi zbog manjka inteligencije samo stvarali komešanje, kaos i pobunu.

Njegov glavni argument je da sa oduzimanjem slobode i osiguravanjem zaštite (u obliku takvih stvari kao što je kruh i jedinstvo), crkva je olakšala bol prouzročen sa individualnom slobodom. Tako je crkva u suštini poboljšala Kristovu riječ, jer je na taj način puno veći broj ljudi imao dobrobit. Iako Inkvizitor kasnije prizna, da neće biti nikakvog stvarnog oslobođenja za bilo koju od tih miliona "ovca", to ga ne brine previše. Njegova glavna briga je "sreća" mnoštva.

Samo su površinske razlike između prioriteta Velikog Inkvizitora i tim bilo koje suvremene institucionalne zablude ili iskrivljene religije. Svako, od inkvizitora pa dole do osobe koja pere suđe, dobiva točno to što želi--i sve to se događa u imenu osnivača. Prosvijetljena duša, koja je osnovala originalnu organizaciju, svakoga bi podsjetila na pravi proces bhakti, koji temelji na individualnoj slobodi i razboritosti. Međutim, on više nije fizički prisutan.

Dostojevski je ilustrirao kako je većina ljudi dirnutih od argumenata Inkvizitora. Priča podjeljuje one sa duhovnom hrabrošću i one, koji su motivirani sa humanizmom. Iako neki ljudi možda vide skroz uređenja licemjerskih voditelja, nauče se zakopati kakvegod zapažene kontradikcije. To se puno puta događa u imenu poniznosti ili ne-kritičnosti. To je običajna socijalna navika.

"Otrov je osobna ambicija". To je bila jedna od Šrila Prabhupadinih najjačih izjava. U lažnim duhovnim institucijama ambiciozna osoba uživa samo-interes. Spontano je privučena s prilikom, da se probije više u hijerarhiji. Iako se to može smatrati kao znak velikog napretka unutar varljivih religija, mnoštvo im unatoč kontradikcijama slijedi--jer je udobno.

Naravno, u običajnim razgovorima rijetko bilo tko govori o tome. Tako se puno razlika i kontradikcija (u odnosu na to što je postojalo u osnivačevi prisutnosti) tolerira i na kraju prihvati. U iskrivljenim uređenjima je toliko stvari pogrešno postavljenih. Zbunjeni privrženici se ponekad muče naći razloge, koji daju kredibilnost njihovim zabludama. Neki čak žrtvuju slobodno volju da bi zadovoljili kaprice moćne osobe, smatrajući to jednakovrijedno predanosti Svevišnjem.

Zloupotreba velike znanosti ne napravi tu znanost neupotrebljivom. Strah i poniznost su upotrebljivi, unatoč tim zloupotrebama. Jer je sve vlast odnosno kreacija Svevišnjeg Boga, sve je uporabljeno pravilno kad se uključi u predanu službu Apsolutnoj Istini. Ta predana služba se naziva bhakti-joga.

Ako poniznost uporabimo pravilno onda ćemo razumjeti, da je Bog neograničen i da smo mi samo čestice u usporedbi. Kad i ako dođemo u kontakt sa nekom ko je sto posto uključen u službu Njemu, ponizno ćemo prepoznali ogromno moć investirano u tu osobu. Onda ćemo od njega slušati sa napetom pozornošću. Nudit ćemo mu i službu svjesni, da nema boljeg puta za dostizanje najvišeg cilja - ljubavi prema Bogu.

Ako pravilno uporabimo strah, onda ćemo biti pažljivi da ne uvrijedimo tu osobu, ili bilo kog drugog pravog slugu. Razumjet ćemo i da je taj materijalni svijet vrlo opasno mjesto. Smrt nas može iznenaditi u svakom trenutku i nakon smrti se može dogoditi, da ćemo se morati ponovno roditi. Ako je to slučaj, bit ćemo prisiljeni izdržati devet mjeseci u maternici, svijeni u jednom položaju i nesposobni pokretati se ili počešljati, kad će nas gristi mikroorganizmi. Opet ćemo biti istisnuti napolje kao zubna pasta i prisiljeni biti glupi, nekoordinirani i naivni slijedećih petnaest godina. Strah može biti impuls za trud sa namjerom da se oslobodimo tog materijalnog svijeta. Ta težnja po oslobođenju može dostići svoj višak u službi sa ljubavlju Svevišnjem Gospodinu, Krišni.

Iskren tražilac uporablja svoju razboritost. Zna, da štogod govori čisti sluga Boga, to je uvijek u skladu sa uputama drugih čistih sluga i Boga. Zbog toga on ili ona ispita štogod čuje, sa namjerom utvrditi kredibilnost i skladnost toga sa spisima. Ako postoji sumnja, tu će biti pitanja, i ako postoji kontradikcija, doći će do odbijanja. Takva budnost je pravilna uporaba sposobnosti razlikovanja u službi Krišni.

Pored toga, postoji degenerirajući strah. Radije nego da provjerimo sve što čujemo (da presudimo odnos toga sa Istinom), pustimo se uvjeriti kroz riječi snažnih drugih, da trebamo opustimo tu diskriminaciju. Bojimo se njih, umjesto njihovih proturječnosti i otklona. Besavjesni voditelji imaju tendenciju zahtijevati pokornost svojim diktatima. Reći će da je pokornost njihovim odlukama (ili tim upravnog tijela) pokornost želji Boga.

Traženje grešaka--dozvoliti umu da luta po beskrajnom polju negativnosti, sa namjerom projicirati neku vrstu izmišljene greške na drugoga--uvijek bazira na zavisti. Međutim, razboritost ne smije biti zamijenjena sa traženjem grešaka. Pravilno rasuđivanje je važno i dragocjeno za napredak u duhovnom životu. Traženje grešaka je zlo, i isto tako je zlo prihvatiti nešto lažno za istinu. Kad prisno rasuđivanje prepozna grešku, to nije "traženje grešaka".

Ambiciozne osobe (obučene u napredne sluge) ljuto će tvrditi, da je uvredljivo tražiti greške kod bilo kog među njima. Motivacija iza te propagande je osigurati, da vrlo malo ljudi postane svjesno kontradikcija u riječima i aktivnostima takvih voditelja. Bilo direktno ili indirektno, lažni gurui uvijek nagovaraju svoje glupe privrženike da se odreknu rasuđivanja, postanu jednostavni (naivni) i prestanu biti "previše inteligentni". Neki privrženici su zastrašeni i, kao što je pravilno ukazao Inkvizitor, daju prednost putu punog trbuha i prihvaćanju u grupu. Ti privrženici su upleteni, kad su rasuđivanje i odgovornost spaljeni na lomači.

Takvi privrženici se više boje isključenja iz društva nego što se boje djelovati protiv riječi šastra (svetih spisa) ili prijašnjih čistih slugu. To je glavni razlog da iskrivljene duhovne grupe uspiju zadržati svoje sljedbenike. Tako dugo dokle mogu uzdržavati položaj autoriteta, mogu sa lakoćom prikriti rupe u svojoj filozofiji (i uporabo te filozofije).

Potrebno je spomenuti, da prisan guru odnosno čisti sluga nema potpuno ništa protiv individualne diskriminacije svojih privrženika. Uvijek će je hrabriti. To je zato jer guru zna da tako dugo dokle je učenik iskren, paramatma će mu diktirati jednak zaključak kao duhovni učitelj. Iskren učenik nikada ne nađe grešku u guruu.

U uvjetovanom životu strah je uvijek prevladavajući faktor u čovjekovoj motivaciji. Neko će napredovati na putu oslobođenja, ako on ili ona pravilno uporabi taj strah u službi Bogu. Na kraju će pravilna uporaba straha rezultirati u potpunoj slobodi od straha--spontanoj privrženosti Svevišnjem Gospodinu i Njegovoj službi. Nepravilno usmjeren strah će rezultirati u daljem strahu.

Ako smo postali razočarani ili frustrirani (kao rezultat slijeđenja nekog takozvanog duhovnog puta), upletene su dvije strane: bolesno motiviran voditelj (ili voditelji) i mi. Ako spoznamo da smo bili zavedeni u imenu svjesnosti Boga, kakav izbor imamo onda na raspolaganju? Možemo ostati površinsko povezani sa grupom, ili se možemo vratiti k roditeljima i prihvatiti njihov način života i religiju. Možemo odlučiti zaboraviti svoje iskustvo i "ostati na lađi" (za još jedan krug s tom institucijom), ili možemo skakati naprijed i nazad između te dvije mogućnosti.

Naravno, postoji drugačija mogućnost, ali obuhvaća značajne strogosti.

V institucijskoj zabludi ima puno mračnih sjena. Na primjer, upravno tijelo institucije može priznati određen broj osoba kao kvalificirane za iniciranje. Neke od tih osoba mogu skliznuti sa standarda i tako izgube status. Osobe inicirane od takvog čovjeka osjećat će se ostavljene i zavedene. Da li je bio samo pali vođa upleten u prouzročenje njihove psihološke boli? Ili su bile upravne snage institucije isto tako odgovorne?

Već smo prije citirali Šrila Prabhupadu u vezi sa guruima koji su izabrani na osnovu socijalnih ili crkvenih-svećeničkih mjerila. Bili su odbačeni. Takav proces selekcije može postati prepreden. Te su osobe određene sa indirektnim procesom selekcije. Jedina selekcija koja je zaista važna je Krišnova selekcija. Koga briga što uvjetovane duše sa zapaljenim tamjanom odluče u kakvoj zadimljenoj sobi? Jedan razlog, da su socijalni ili crkveni aranžmani materijalni jeste, jer članovi uprave (koji su upleteni u odobrenje ili ne-veto) trebaju dijeliti reakcije prouzročene sa strane nesposobnih osoba koje odobre. Ako kažu da je osoba u redu, onda postanu odgovorni, ako ta zavede nesretne privrženike.

Ako bi članovi uprave stvarno sami bili iskrene predane duše, onda ne bi nikada željeli biti upleteni u reakcije nekog lopova. U stvarnosti, međutim, osobe na takvim položajima su tamo samo zato, da mogu vršiti kontrolu nad drugima. Bilo bi bolje za njih da daju zeleno svijetlo svim učenicima osnivača da iniciraju--i onda djeluju kao policajci (psi čuvari) i izlučuju one koji zavode, ili djeluju nepravilno. To bi bilo poboljšanje na direktno odnosno indirektno imenovanje gurua odnosno selekciju--institucionalizaciju gurua.

Međutim, ne smijemo izgubiti s pogleda "gurue", koji su u početnoj fazi pridobili odobrenje upravnog tijela (jer su ga kontrolirali). Ti momci su uvrijedili i prognali stotine braće po bogu, s namjerom zadržati pozicije moči. Kako može biti bilo koje upravno uređenje smatrano kao nepristrano ili objektivno--puno manje odobreno od Vrhovnog Boga--ako je tim osobama još uvijek dozvoljeno da djeluju kao gurui? Kako mogu učenici te osobe još uvijek biti smatrani za pravilno inicirane?

Kao rezultat nepravilno usmjerenog straha (strah pred izgonom), puno je ljudi postalo frustriranih i razočaranih u institucionalnoj religiji. Drugi, iako nekoliko razočarani, ostaju u socijalnim ili crkvenim pokretima, jer su dostigli određenu mjeru priznanja. Unatoč grubom rukovanju--i puno kontradikcija kojih su svjesni--ostaju vezani na institucijo. Misle da, unatoč svim greškama, će njihova dalja prisutnost na neki način biti pozitivan uložak, da se stvar na kraju riješi. U toku vremena shvate, da upravno tijelo neće dati puno na individualna mišljenja.

Naš savjet: "Najprije riješi sebe".

Pogledaj izvorni uzrok, koji je priveo do te loše situacije. Osoba treba prihvatiti odgovornost za svoj težak položaj. Došao ili došla si u takav i takav pokret sa nedovoljnim stupnjem ozbiljnosti i iskrenosti. Kao rezultat toga što si slijedio odnosno slijedila nekoga neautoriziranog, sada si se snašao odnosno snašla u položaju razočaranja i frustracije.

Ako uzmemo doslovno riječi iz sobnog razgovora sa O'Grady-om (naveden gore), možemo razumjeti, da se glavni problem kod tražnja vjerodostojnog duhovnog učitelja vrti oko iskrenosti. Šrila Prabhupada kaže, da ako je neko dovoljno iskren, onda će ga Gospodin u srcu povezati sa nekom ko ga neće zavesti. Ako smo bili zavedeni u duhovnom životu, postoji samo jedno logično objašnjenje. Iako je ponižavajuće--i ne vrlo popularno--teško je izbjeći tu istinu, ako čitamo riječi tog sobnog razgovora. Glede na logiku iz tog razgovora, u našem srcu smo trebali imati neku drugu želju osim isključive želje da spoznamo Svevišnjeg Boga. Drugačije bi nas Krišna bio doveo u kontakt sa prisnim guruom, ili bi se najmanje bili posvetili knjizi bhagavat (gledaj članak Pozitivna Alternativa za više informacija o tome).

Prihvaćajući osobno odgovornost možemo se nadati da ćemo se osloboditi razočaranja i frustracije. Ako samo krivimo upravno tijelo ili napravimo palog gurua za grešnu kozu, onda nam je osigurano da ćemo ostati u milosti materijalne prirode. Trebali bi razumjeti, da se nismo nikada oslobodili naše karme. Zbog toga postanemo zapleteni sa guruom varalicom, ili sa neautoriziranim učenjima institucije. Cijelo vrijeme smo samo dobivali slabe rezultate naših vlastitih loših djelatnosti.

To je tableta koju je teško progutati. To je još posebno tako ako si dostigao odnosno dostigla priznanje unutar institucije. Unatoč tome, istinski je razdjelna crta između bodućeg napretka i toga, da ostanemo u blatu kompromisa i kontradikcija. Materijalna priroda, upravljana sa strane Boga, samo zrcali ono što je u stvarnosti unutar nas. Ako želimo čistu sreću i znanje o duhovnom životu, onda trebamo najprije razviti čisto duhovno iskrenost unutar nas.

Najprije se moramo posvetiti duhovnoj izobrazbi. Kao što je rekao Prabhupada, "Prvi preduvjet jeste, da neko postane izobražen u duhovnom životu". Druži se s knjigom bhagavat, jer te knjiga bhagavat može i oslobodit će te neznanja.

Ako ne prihvatimo da smo sami odgovorni za svoju sudbinu, onda nismo u stanju iz kojeg bi se mogli bespomoćno obratiti Bogu. Ako stvarno uvidimo, da je naš materijalni um uzrok naše frustracije, onda možemo spoznati, koliko smo u stvarnosti bespomoćni. Naše molitve mogu biti samo polu-srčane ako mislimo, da će neko vanjsko uređenje sve dovesti u red. Uzimanje zaštite u vanjskim aranžmanima je za one koji su bahir-mukha--gledaju prema materijalnoj prirodi i dalje od Boga.

Ostati pod "zaštitom" sebičnog upravnog tijela, ili socijalnog dogovora, ili "wild card"-a--i činiti političku propagandu za promjenu toga ili onoga--samo produbljuje našu upletenost u lošu karmu. To je još posebno tako za one koji institucionaliziraju ne-manifestiranog inicijacijskog gurua, prije spomenut rittvik uvarak. Iako je upravno tijelo prisiljeno (zbog političkog pritiska) prihvatiti takav prijedlog, takvo upravno mešetarenje nije odobreno od Svevišnjeg Boga.

Najbolji način je da se suočimo sa našim strahovima i oslobodimo se službe pogrešnim osobama. Polu-srčana služba u kompromitiranoj instituciji nas može privremeno držati podalje od grubih aspekata materijalne egzistencije, ali kontradikcije u njoj ubijaju iskrenost potrebnu za potpuno oslobođenje od materijalnog života. Trebamo imati vjeru, da ako ćemo prihvatiti čisto filozofiju svjesnosti Krišne, Gospodin će nas zaštititi. Može nas čak i dovesti u kontakt sa fizički manifestiranim čistim predstavnikom Boga. Iako ne dostignemo tog nivoa, knjiga bhagavat je kompetentna da nas odriješi, iako ljudski razum ne razumije kako je to tako.

Najbolje je, naravno, potražiti društvo onih, koji pokušavaju razumjeti učenja prijašnjih duhovnih učitelja u njihovom čistom obliku. U konačnoj fazi bi trebali željeti kontaktirati i predati se slugi Boga, koji je na najvišem stupnju predane službe.

Za nekoga, ko je već bio zaveden u duhovnom životu, napredak je posebno težak. Šrila Prabhupada u vezi toga kaže:

"Na primjer, ako prihvatiš nepravu osobu kao duhovnog učitelja, i ako te pogrešno vodi, onda je CIJELI TVOJ ŽIVOT IZOPAČEN".

Bhagavad-gita, predavanje 2.7 - 11, New York, 2. mart 1966

"Ponekad, da bi ublažila patnje u šumi materijalnog sveta, uslovljena duša prima jeftine blagoslove od ateista. U njihovom društvu zatim gubi svu inteligenciju. To je upravo kao skakanje u plitku reku. Rezultat je da je jednostavno polomi svoju glavu. Nesposobna da ublaži svoju patnju od toplote pati na oba načina. Zavedena uslovljena duša takođe prilazi takozvanim sadhuima i svamijima koji propovedaju protiv principa Veda, ali ne dobija od njih nikakvu dobrobit, niti u sadašnjosti niti u budučnosti.".

Šrimad Bhagavatam
, 5.14.13.

Toliko više je neko nevoljan ponovo se predati nekom drugom--iako može ta druga osoba biti vjerodostojna. To je još jedna reakcija od predanosti lažnom guruu, ili lažnom inicijacijskom sistemu. Osim tega, razočarana osoba je bila pogrešno trenirana. On ili ona shvaća nepravilno kao pravilno. Zbog toga je potrebna posebna disciplina--koju on ili ona nikako nije voljna odnosno željna prihvatiti (glede na protekla loša iskustva sa iskrivljenim osobama i/ili iskrivljenim sistemom). Tako gore naveden citat kaže, da je duhovni život "izopačen". Teško će dostići iskrenost, čistost i poniznost--iako on ili ona nađe nekoga koji stvarno može pomoći.

Unatoč svemu tome možemo naučiti kakva je razlika između najdragocjenijeg dragulja vjerodostojnog duhovnog učitelja i polomljenim staklom imitacija. Naš Boga-realiziran učitelj, Šrila Prabhupada, ostavio je za sobom zakladnicu knjiga i zapisa samo u tu svrhu. Ako želimo napredovati u duhovnom životu, trebamo za životni cilj prihvatiti težnju, da ostvarimo prvi preduvjet i steknemo duhovno znanje. Bez vodstva samo-realizirane duše, sigurno ćemo biti prevareni sa strane vlastitog lopovskog uma.

Bez da postanemo izobraženi u duhovnom životu, ne postoji vanjski način, sa kojim može bilo ko utvrditi, ako neiskren sluga djeluje kao guru--i u stvarnosti nije oslobođen. Za tu realizaciju neko treba imati naklonjenost Boga v srcu. To uključuje prvi preduvjet u duhovnom životu: postati izobražen u pravoj filozofiji svjesnosti Krišne.

Sva slava Šrila Prabhupadi. Om tat sat. Hare Krišna.


Autorska prava za sve citate iz knjiga Njegove Božanske Milosti A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupade ima Bhaktivedanta Book Trust