English | Slovensko

SVJESNOST KRIŠNE

VAISHNAVA FOUNDATION

Slijedeći stopama najutjecajnijeg širioca svjesnosti Krišne u zapadnom svijetu

NJEGOVE BOŽANSKE MILOSTI A.C. BHAKTIVEDANTA SWAMI PRABHUPADE


O DOVOLJNOM VODSTVU

Autor: Kailasa Chandra das

"Vaišnava početnik ili Vaišnava situiran na srednjem stupnju (drugo-klasni bhakta) može isto tako prihvaćati učenike, ali takvi učenici trebaju biti na jednakom nivou, i trebali bi razumjeti, da ne mogu efektivno napredovati do konačnog cilja života pod njegovim nedovoljnim vodstvom."
Nectar of Instruction
5, komentar


Gospodin  Balarama je Bog. Gospodin Balarama je uvijek bio Bog i uvijek će biti Bog. Njegov status Boga je vječan i nikada datiran. Neki trenutak u budućnosti, naš će sadašnji datumski sistem biti stvar prošlosti. Zaista, materijalno vrijeme će se u konačnoj fazi završiti, kad će taj univerzum biti uništen. Egzistencija Boga, međutim, se nikada ne završava.

Kroz vrijeme, kada je materijalni univerzum manifestiran, Bog može izabrati, da se pojavi u jednom od Svojih vječitih oblika--kao što je Balarama--ali takva pojava nema nikakvog utjecaja na Njegovu vječitu egzistenciju u tom obliku. Materijalni oblici, pokretanja, promjena zemlje i slično, odvijaju se v različitim ciklusima u skladu sa materijalnim vremenom. Egzistencija Boga, oblik, zabave i odlike, međutim, transcendentalne su u odnosu na te cikluse.

Njegova Božanska Milost A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada je, kad  je prihvatio red života odricanja, položio temelje za svoju poruku. Potom je nastavio uvođenjem svjesnosti Boga po cijelom svijetu, počevši u sredini šezdesetih. Njegov pohod Svjesnosti Krišne je bez primjera u povijesti te planete.

Bio je fizički manifestiran i tako sposoban djelovati sa punim intenzitetom kao vodstvo i konačan arbitar za svoje studente, učenike, sljedbenike i dobronamjernike. Bio je prisan duhovni učitelj, guru u pravom i punom smislu riječi. Mogao je direktno razjasniti kojegod i sve suprotnosti. Davao bi specifične upute v specifičnim situacijama, sa namjerom uspostaviti volju Boga i duhovno uzdići svoje učenike. Krotio bi učenike, koji su postali opiti sa snagom. Njegovo ime je bilo Prabhupada--gospodar, kraj čijih stopala sjede svi ostali gospodari--i njegova misija je bila transcendentalna u odnosu na utjecaj materijalnog vremena.

Njegovi učenici su ga poštovali kao Boga--ali nije bio Bog. Bio je glasnik Boga. Balarama je Bog. Guru nije Bog. Pravi guru je Boga-realiziran sluga Boga. Guru je potpuno predan sin Boga, Oca. Ne glumi sa cigarom u ustima i ne mlati praznu slame u imenu Apsolutne Istine ili harmonije za čovječanstvo.

Mir u društvu je moguće najlakše postići, kad su mir i zadovoljstvo prisutni unutar ljudi, koji sastavljaju to društvo. Kad ljudska duša neposredno čuje, neposredno govori sa i direktno vidi pravi oblik Vrhovne Osobe, takav vrlo sretan muškarac ili žena dostigne potpun mir v sebi. Prvotan oblik Boga v tom svijetu je poznat kao Višnu. Kad čuješ Njegov transcendentalan glas, ne čuje se hrapavo ili neprijatno, kao glas kakvog starog čovjeka, koji previše puši. Kad imaš osobne razmjene s Njim, nećeš biti ljut ni izazivajuć u svom odnosu s Njim. Bit ćeš predan u dubokom poštovanju.

Višnu je prvi oblik Boga, koji transcendentalist neposredno vidi, jer je taj oblik Boga svakome najbliži. Isto tako je i najbliži oblik Boga za ne-bhakte, kojih puno želi, da ne bi postojao. Gospodin Višnu se nalazi unutar ljudskog srca. Zaista, nalazi se i unutar svakog ne-ljudskog živog bića.

Oni koji žele realizirati--neposredno čuti, neposredno govoriti sa, neposredno vidjeti--Gospodina Višnua unutar svog srca (Osobu koju Kršćani nazivaju "Sveti Duh"), nazivaju se bhakte. Nazivaju se i "jogiji", jer izvode disciplinu joge sa namjerom povezati se sa Bogom. Bog može u punosti biti realiziran samo kroz metodu devocije, poznatu kao bhakti- joga. Jer je primaran životni cilj svih bhakta realizirati Višnua, svi su obožavaoci Boga poznati kao Vaišnave.

Kad je rijedak i uzvišen bhakta stvarno dostigao cilj, poznat je kao Boga-realiziran Vaišnava. Na tom nivou predanog služenja poznat je i kao guru, duhovni učitelj. On je učitelj, jer je dovršio cijeli postupak i dostigao cilj. Tako, samo Boga-realiziran Vaišnava može stručno i efektivno voditi bhaktu početnika--nekog ko je još uvijek uvjetovan sa materijalnom prirodom i još nije realizirao Višnua--ka potpunom i čistom transcendentalnom kontaktu.

Postoje gurui, koji imaju čak i više realizacije Boga od te. Dostigli su osobnu razmjenu u višim razmjenama (odnosima) sa oblikom Boga--kao što je Gospodin Balarama ili Gospodin Krišna. Svakako, postoje nivoi realizacije Boga iznad realizacije Gospodina Višnua unutar nečijeg srca. Zaista, realizacija Gospoda Ramačandre ili Gospodina Nršimadeve ili Gospodina Narayane je iznad realizacije Gospodina Višnua, jer ti viši oblici Boga pružaju oslobođenoj duši više ekstatične razmjene, kao što to čini Gospodin Višnu. Čak iznad tih oblika Boga, postoji mogućnost za odnos sa Gospodinom Čaitanjom, Gospodinom Balaramom i Gospodinom Krišnom na najvišoj planeti (Krišna Loki) u transcendentalnom svijetu.

Međutim, kojigod Vaišnava koji je u punosti realizirao Osobnost Boga, počevši sa realizacijom Boga kao Gospodina Višnua, kvalificiran je za gurua. Ako stvarno želimo dostići Boga, onda trebamo prihvatiti vodstvo eksperta, koji Ga je već u potpunosti realizirao. Bog ima transcendentalan oblik, transcendentalne odlike i transcendentalne zabave. Te želi dijeliti sa svojim bhaktama.

In ti, kao duh--ako si toga svjestan ili ne--tražiš to čak i za vrijeme uvjetovanog života.


O REALIZACIJI BRAHMANA I OSLOBOĐENJU

Ti kao duh nećeš nikada biti potpuno zadovoljan ili potpuno miran samo preko realizacije svjetla. Da, postoji stanje neposredne percepcije, u kojoj se dostiže transcendentalna svjetlost. Taj stupanj nije konačan cilj; prethodan je realizaciji Boga. U šezdesetima ta je realizacija imela imena kao "bijela svjetlost", ili "kozmička svijest". U stvari, kozmička svijest je stanje realizacije još uvijek unutar materijalnog univerzuma i prethodna je realizaciji brahmana. Kozmička svijest je vrlo, vrlo visoko stanje metafizičke realizacije, doduše, i rijetko je dostignuta od bilo koga u tom dobu. Realizacija "bijele svjetlosti" je stupanj oslobođenja iznad materijalnog svijeta. Kao već spomenuto, naziva se brahman realizacija i taj brahman je sjaj Boga.

Osoba, koja je realizirala samo brahman, ponekad je smatrana za gurua. Neki od tih transcendentalista su impersonalisti, ali većina ih još uvijek služi Višnua i želi realizirati Njega. Jer nisu sve brahman realizirane osobe Vaišnave, nisu svi štovaoci Boga. Umjesto toga, neki među njima misle, da su sami Bog. Glede na nečistu inteligenciju misle, da je realizacija brahmana jednako kao postati Bog.

Ne želiš postati učenik takvih takozvanih duhovnih učitelja, jer u stvarnosti nisu dobro vodstvo u duhovnom životu. Najviše što možeš postići sa služenjem takvih učitelja je sjaj brahmana, koji nikada nije cilj ljudske prilike. Ne možeš dostići ekstaze kontakta sa Božanskom Ličnošću, ako služiš takozvane učitelje koji misle, da su postali Bog.

Ne bi smeo izabrati za gurua čak i bhaktu, ako je samo nekoliko napredan. Ako Vaišnava još nije realizirao oblik Boga--iako je došao do prethodne realizacije svjetlosti Boga--nije preporučljivo, da ga prihvatiš za gurua, jer je njegovo vodstvo još uvijek nedovoljno.

"I Vaišnava početnik ili Vaišnava situiran na srednjom stupnju može prihvatiti učenike, ali takvi učenici trebaju biti na jednakom nivou i trebali bi razumjeti, da ne mogu učinkovito napredovati do konačnog cilja života pod njegovim nedovoljnim vodstvom."
Nectar of Instruction
5, komentar

Svako ko nije realizirao Boga je uvjetovan--ili, najmanje, još uvijek pod utjecajem energije, koja je tuđa njegovom ili njenom čistom duhovnom stanju. V istinski oslobođenom stanju života, duša je u neposrednom, potpunom i ekstatičnom kontaktu sa Bogom. Ispred obnove tog stanja, duša ima bar neku vrstu zavjese iznad svoje svijesti. Čak i brahman realizirana duša--koja nije dostigla potpune realizacije Boga--smatrana je, do neke mjere, za uvjetovanu dušu. Iako se brahman realizirana duša ponekad isto tako smatra za oslobođenu, ta je oslobođenost samo prethodna oslobođenost. Prava oslobođenost je osobna realizacija Boga. Tako, sve uvjetovane duše kojih realizacija je manje od toga, na jednakom su nivou života--nivou, koji nije dostigao potpuno oslobođenog stanja.


O DOVOLJNOM VODSTVU

Da, možemo prihvatiti učenje nekoga, ko je u duhovnom životu napredniji od nas. Iako takav vođa još nije realizirao Boga, takvo će nam vodstvo pomoći dostići konačan cilj. Tako dugo dokle je tvoje vodstvo Vaišnava (koji je prihvatio prisnu inicijaciju od Boga-realiziranog Vaišnave), možeš ga prihvatiti kao predstavnika gurua. Ali takvo vodstvo ne može nikada biti dovoljno, jer nije transparentno. Još uvijek nije izvan magle vanjskog utjecaja. Samo Boga-realizirana duša je transparentna i samo ona ti može nuditi dovoljno vodstvo na putu do dosege daršana, ili neposrednog opažanja Božanske Ličnosti.

To su učenja iz Vedske mudrosti. Razlikuju se od svih ostalih učenja po svijetu. Drukčija su od učenja takozvanih gurua iz Indije. Drukčija su od takozvanih religija zapadnog svijeta. I, najvažnije, drukčija su od onih učenja--koja se čine kao Vedska i Vaišnavska učenja--koja nisu stvarno u liniji sa čistim učenjima pokreta Svjesnosti Krišne.

Prava Vedska i Vaišnavska učenja razlikuju se od drugih filozofija na dva značajna načina. Prije svega su Personalna, Osobna. To znači da smatraju, da je Bog Konačna Osoba. Zaista, sve druge filozofije, sistemi, gurui i pokreti (i oni koji se imaju za Vedske) dostižu svoj višak u impersonalnoj-neosobnoj poruci. Bez udubljenja u kakvegod detalje, u konačnoj ćeš analizi uvijek otkriti, da ti gurui i njihovi učenici propovijedaju takozvanu realizaciju Boga kao neosobno. Iako priznaju Višnua ili Krišnu, smatraju ih podređenim realizaciji svjetlosti.

Sa drugim riječima, često kažu da si u stvarnosti ti sam Bog, ali, tako ili drukčije, si to zaboravio. Sada, potraži gurua, koji ima realizaciju da je Bog--i opet je postao Bog. Postani njegov učenik. Predaj mu se. Napravi što ti kaže. Obožavaj ga. Trenirat će te, da ćeš postati Bog--navodno kao on. Možda će dokazati svoj status status sa svojom posjetnicom i napisom "Bog" na njoj.

Ako analiziraš učenja većine mnogovrsnih gurua odnosno svetih ljudi iz Indije, vidjet ćeš da velika većina njih predstavlja filozofiju impersonalizma. Impersonalizam nikada ne predstavlja pravi put u duhovni život.

Jer Vedska učenja u konačnoj fazi dostižu svoj višak u Vaišnavskom sistemu realizacije Boga, upotrebljavat ćemo termin Vaišnavska učenja do kraja te rasprave. Druga suštinska razlika po kojoj se Vaišnavska filozofija razlikuje od prevladavajućih zapadnih sistema je: naglasuje manifestiranog gurua.

Vaišnavska filozofija je znanost o Apsolutnoj Istini. Je znanost o dostizanju svjesnosti Boga. Postoji na milione štovaoca Boga po cijelom svijetu. Postati štovalac, koji je stvarno naučio osnovne istine te Apsolutne Znanosti--bez kakvegod greške ili kompromisa--oboje je, dragocjeno i vrlo osobito. U kojigod pravilni prezentaciji Apsolutne Istine, pravi status i značajnost duhovnog učitelja ne mogu nikada biti ignorirani.

Po odlasku Boga-realiziranog duhovnog učitelja, njegovi će učenici često skrenuti na različite i proturječne putove. Sve se to dogodi zbog lažnog ega i osobne ambicije. Onda naglašavaju različite stvari i kreiraju različite frakcije. Stvorenih je puno ozbiljnih problema na osnovu odstupanja svake frakcije. Svi ti problemi imaju svoj uzrok u pogrešnim predstavama koje se vrte oko pravog statusa i značajnosti gurua. Sa namjerom spoznati istinsku značajnost gurua--sa namjerom istaći manifestiranog gurua--najprije trebamo naučiti ko je guru i ko ne može biti guru. To zahtjeva razumijevanje Vaišnavske filozofije--istinsko učenje osnova znanosti svjesnosti Krišne.

Ako kandidati za Vaišnave pravilno nauče osnovne elemente te znanosti, postoji mogućnost, da će se nastavljati razvijati u tom znanju. Postajat će im sve jasnije. Kad su te osnove pravilno shvaćene, uobičajene pogreške će biti eliminirane. Iako bhakte postanu zbunjeni ili "pali" na drugim područjima, ta filozofska osnova može ostati. Kad se to znanje širi, na taj način može nastati sistematska osnova za sve početnike u pokretu Svjesnosti Krišne.


O RAZLIČITIM KATEGORIJAMA BHAKTA

Očito, guru je Vaišnava, ali i njegovi učenici i sljedbenici su isto tako Vaišnave. Kojagod osoba koja vjeruje da je Gospodin Višnu Bog, je Vaišnava, na nekom nivou. Znanje o guruu ima za posljedicu znanje o različitim nivoima devocijske službe, različitim nivoima bhakta odnosno Vaišnava. Nisu svi Vaišnave gurui; zaista, samo specijalan Vaišnava je istinski realiziran duhovni učitelj.

"Postoje tri kategorije bhakta: prva, druga i treća kategorija. Bhakte treće kategorije ili početnici, koji nemaju znanja i nisu riješeni materijalne vezanosti, nego su jednostavno privučeni sa uvodnim procesom čašćenja Božanstva u hramu, nazivaju se materijalni bhakte. Materijalni bhakte su više vezani za materijalne dobrobiti nego za transcendentalan profit. Stoga, neko svakako mora napredovati od položaja materijalne devocijske službe na devocijski položaj druge kategorije."
Šrimad Bhagavatam 1.2.12, komentar

Kroz vrijeme napretka od nižeg početničkog nivoa do drugog devocijskog nivoa, neko je još uvijek početnik. Unatoč tome, odvijat će se napredak ka višem duhovnom znanju unutar statusa treće kategorije. To gibanje je oboje, značajno i suštinsko. Upravo unutar tog nivoa napretka je naglašeno duhovno znanje. Zahtjeva pažljivo slušanje od bhakta koji imaju znanje, voljni su komunicirati i znaju njegovu značajnost. Ta osnova u filozofiji je jedini način za napredovanje sa početničkog nivoa.

"Moramo se uzdignuti najmanje na nivo bhakte druge kategorije i tako postati sposobni poznati Apsolutnu Istinu. Bhakta treće kategorije stoga treba prihvatiti upute za devocijsku službu iz autoritativnog izvora Bhagavata. Bhagavat broj jedan je utemeljena ličnost bhakte i drugi Bhagavatam je poruka Boga. Bhakta treće kategorije stoga treba ići ka osobnosti bhakte sa namjerom naučiti upute devocijske službe."
Šrimad Bhagavatam 1.2.12, komentar


Očito, bhakta treće kategorije, početnik, nije ni najmanje kvalificiran za položaj učitelja. Početnik je student, još uvijek ne potpuno sposoban poznati Apsolutnu Istinu. Bolje nego da imitira duhovnog učitelja, početnik bi trebao pristupiti k duhovnom učitelju. Imitiranje je uvijek osuđeno u Vaišnavskim učenjima

"Bhakta bi isto tako trebao poznati svoj vlastiti položaj i ne bi smeo pokušati imitirati bhakte situiranog na višem nivou . . . ne bi smeo imitirati ponašanja naprednog bhakte ili maha-bhagavata, bez da je samo-realiziran, jer će se sa takvom imitacijom na kraju degradirati."
Nectar of Instruction 5, komentar


Maha-bhagavat je sanskritski izraz za bhaktu prve kategorije, Boga-realiziranog gurua. Kad bhakta realizira Boga ili Višnua, bhakta istovremeno realizira svoj pravi ja. Tako je samo-realiziran bhakta i Boga-realiziran bhakta. Ta dva izraza obično imaju jednako značenje.

Ponekad, međutim, kad je bhakta samo-realiziran, to znači, da je dostigao samo brahman realizaciju (transcendentalno svjetlost). Na taj način, samo-realiziran Vaišnava je uvijek napreden bhakta i taj izraz može biti uporabljen bilo za brahman-realiziranog bhaktu bilo za Boga-realiziranog bhaktu. U većini primjera odnosi se na Boga-realiziranog bhaktu, koji se, kao prije spomenuto, naziva maha-bhagavat, Vaišnava prve kategorije. On je pravi guru i naziva se osoba bhagavat u najvišem smislu izraza.

Ako si sposoban kontaktirati, prepoznati i pažljivo slušati osobu bhagavat, to je najbolji put za napredak u devocijskoj službi, u učenju te Apsolutne filozofije. Kad je takav izvanredan guru fizički manifestiran--i imaš priliku njegove osobne družbe--može autoritativan prijenos njegovih uputa i učenja biti vrlo direktno utisnut u srce i um. To je najbolja metoda za pročišćenje u duhovnom životu.

"Fizički duhovni učitelj je milost Boga. Ako Bog vidi da si iskren, dat će ti duhovnog učitelja, koji te može zaštiti. Pomoći će ti iznutra i izvana. Izvana u fizičkom obliku duhovnog učitelja i iznutra kao duhovni učitelj unutar srca."
Sobni Razgovor sa Irskim poetom Desmond O'Gradyem – 23. maj, 1974, Rim

Fizički manifestiran maha-bhagavati su rijetki, ali pojave se od vremena do vremena. Kad se, iskreni početnici kontaktiraju tog duhovnog učitelja, jer ga Bog šalje k njima. Neki početnici sposobni su ga prepoznati kao prvo-klasnog Vaišnavu, pravog gurua. Neki od tih početnika predajo mu se i započnu proces slušanja. To je prvo-klasni autoritativan proces za učenje vječite i božanske filozofije od osobe bhagavat.


O AČARJI

Maha-bhagavat je poznat kao ačarja. To znači, da je priznat vođa određene linije, odnosno škole Vaišnavskih učenja. Sanskritsko ime za takvu Vaišnavsko školu je "sampradaja." Priznat vođa kojegod linije ili škole Vaišnavskih učenja stoga je poznat kao sampradaja-ačarja. Obično je nazvan jednostavno ačarja, prije nego sampradaja-ačarja, ali oznaka "ačarja" otkriva njegov uzvišen status vođe tog učeničkog nasljeđa.

Postoje četiri vjerodostojne sampradaje na toj planeti, u to vrijeme. Ni jedna od tih linija ili škola ne propovijeda ne-sporazumno jedna sa drugom ili u suprotnosti jedna sa drugom. Jednostavno naglašavaju različite aspekte znanosti i njihovi središnji ciljevi su u konačnoj fazi jednaki. Jedni naglašavaju Boga u obliku Višnua, drugi Nršimu, treći Ramačandru i opet slijedeći Balaramu ili Krišnu. Uopće se ne takmiče.

Očito, kad osnivač-ačarja napusti manifestiranu egzistenciju, drugi ačarje će se manifestirati u toku vremena sa namjerom, da zadrže učenja čista i netaknuta. Unatoč tome, učenici ačarje, koji je upravo otišao, sami ne postanu automatski ačarje, kad njihov učitelj otiđe. Kad otiđe, mogu inicirati učenike u liniju samo, kad postanu za to kvalificirani, ali, čak i tada njihove realizacije možda neće biti na nivou sampradaja-ačarije za nasljedstvo učenika. Iako su madhyam-adhikariji na nivou druge kategorije, još uvijek trebaju služiti kao studenti i položiti mnogo testova, prije nego postanu prisno priznati kao maha-bhagavat ili ačarja.

Da bi bio prominentan ačarja u bilo kojoj školi devocijske službe, Vaišnava treba biti prvoklasan sluga Boga. Ponekad će biti više takvih prvoklasnih bhakta, koji djeluju kao ačarja, i ponekad će biti samo jeden takav maha-bhagavat. Ponekad neće biti ni jednoga. Glede na rijetkost fizičke manifestiranosti prvoklasnih bhakta na zemlji, u kojegod vrijeme, ponekad neće biti fizički manifestiranog ačarje na planeti. To su spiritualno loša vremena. Kroz tu periodu uvijek postoji opasnost, da je znanost zagađena, promijenjena, iskrivljena i čak izgubljena. Nesretan je ciklus.

"Katkada se u jesen s vrha brda u dolinu spuste bujice i donesu čistu vodu, a katkada prestanu teći. Slično tome, velike svete osobe ponekad dijele čisto znanje, a ponekad šute."
Krišna, poglavlje 20


O DVIJE VRSTE BHAGAVATA

Kroz bilo koji ciklus ili vremensku periodu u kojoj ačarja--Boga-realiziran guru--nije fizički manifestiran, osobu bhagavat je teško naći. Osoba bhagavat nije ograničena na Boga-realiziranog bhaktu, nego uključuje i madhyama, brahman-realiziranog bhaktu. Duhovni život će više ili manje biti pokušavanje, još posebno za početnike, kroz takva vremena. V takvim situacijama, utočište se prenese od osobe bhagavat na knjigu bhagavat.

"Ovdje je lijek za eliminaciju svih neugodnih stvari unutar srca, koje so smatrane za prepreke na putu samorealizacije. Lijek je društvo Bhagavata. Postoje dvije vrsti Bhagavata, knjiga Bhagavat i bhakta Bhagavat. Oba Bhagavata su kompetentan lijek, i obadvoje, ili jedan među njima, može biti dovoljan da eliminira prepreke."
Šrimad Bhagavatam 1.2.18, komentar

Nepovoljne stvari su prepreke za napredak u duhovnom životu. Uznemirujuće su za srce. Sa služenjem najviše manifestacije bhakte Bhagavata--maha-bhagavata odnosno Boga-realiziranog gurua--neko se druži sa njim kroz vrijeme njegove fizičke prisutnosti. Takav sretan učenik može biti oslobođen neugodnih stvari i uzdignut sa strane gurua na slijedeći nivo devocijskog života, iznad početničkog nivoa. Primaran cilj je postati čvrst u devocijskoj službi. Doseg tog primarnog cilja ima za posljedicu uništenje svih prepreka i neugodnih stvari (anart) unutar srca. Osobno društvo sa fizički manifestiranim duhovnim učiteljem osigurava jasno vodstvo za početnika.

Očito, fizičko druženje z bhaktom Bhagavatom je najefektivniji put do samo-realizacije. Ponekad, međutim, takve su velike svete osobe tiho i nisu fizički manifestirane. Kroz te cikluse, početnici još uvijek imaju mogućnost, da uzmu utočište Knjige Bhagavat. Ta može odstraniti prepreke i neugodne stvari, koje uznemiruju srce.

"Poruke knjige Bhagavat trebaju stoga biti prihvaćene od bhakte Bhagavata, i kombinacija ta dva Bhagavata će bhakti početniku pomoči da sve više i više napreduje."
Šrimad Bhagavatam 1.2.18, komentar


Čak i nakon toga kad bhakta Bhagavat napusti manifestiranu egzistenciju, Knjiga Bhagavat (pojašnjena sa njegove strane, sa opsežnim i jasnim komentarima) još uvijek ostaje u pisanom i verbalnom (magnetofonska traka) obliku. Dovoljno je vodstvo i još uvijek dostupno za početnika. Knjiga Bhagavat zahtijeva komentar ačarje, iako više nije fizički prisutan, sa namjerom da jasno prikaže njezin smisao. Velika sveta osoba može šutjeti za one koji ne mogu shvatiti te misterije, ali nije tiho za one, koji djeluju u skladu sa njom.

Jer je Knjiga Bhagavat kombinirana sa komentarom bhakte Bhagavata, devocijska je služba izvedena obojici istovremeno. Slušanje ili čitanje Knjige Bhagavat je izvođenje autorizirane devocijske službe. Zaista, od devet načina za izvođenje devocijske službe (bhakti-joga), slušanje je prvi i glavni. Naravno, poslije slušanja, bhakta će--ako je stvarno iskren i pravilno je slušao-- biti entuzijastičan glede izvođenja različitih službi. Takve devocijske službe preporučene su kroz tekstove Knjige Bhagavat i u njenim komentarima.


O POČETNIKU

Ako želiš postati majstor u kakvoj vještini, dobro je došlo društvo nekoga, ko je već majstor u toj vještini. Početnici još uvijek imaju prepreke na svom putu do samo-realizacije. Početnici još uvijek imaju neugodne stvari v svojim srcima. Nisu, po definiciji, dostigli čvrste vjere u proces devocijske službe. Svi su više ili manje pod konstantnim utjecajem četiri grešaka u uvjetovanom životu: činjenja pogreški, biti u iluziji, varanja, i pogrešnog shvaćanja zbog nepotpunih čula.

Samo na najvišem stupnju tog početničkog nivoa (anarta-nivritti) bhakta nadmašuje svoju upletenost u anartu ili nepoželjne aktivnosti. Mayu je teško transcendirati. Po anarta-nivritti dolazi nistha, stanje brahman realizacije. Čula, čak i bhakte na drugom nivou, ostaju nepotpuna, jer čak i kod brahman-realizacije čula još uvijek ne opažaju Apsolutnu Istinu u punosti. Potpuno jasan nivo dostignut je samo sa realizacijom osobnog oblika Boga, što je status bhakte prve kategorije. Unatoč tome, početnici obično imaju pročišćenija čula (ili manje nepotpuna) od ne-bhakta, i bhakte druge kategorije uvijek imaju pročišćenija čula od njihove početničke brače. Napredak u duhovnom životu nije sve ili ništa; postupan je proces od jednog nivoa do drugog, od kojih svaki sadržava puno pod-nivoa.

Naravno, svi Vaišnave početnici još su uvijek uvjetovane duše. Ali, zbog svog poštovanja do Boga i Njegove devocijske službe--jer usmjeravaju nešto svojih ljubavnih sklonosti nazad ka Njemu i podalje od materijalnog svijeta--nagrađeni su sa božanskom naklonošću i nešto zaštite od degradacije. Kad djeluju u devocijskoj službi smatrani su, u tom vremenu (za to vrijeme), za čiste bhakte. Ne-bhakte su obično nesposobni primiti te blagoslove. Zbog iskrenog zanimanja bhakte treće kategorije za Boga, za Njegova Sveta Imena, i za izvođenje devocijske službe, takvim bi početnicima uvijek trebali ukazati poštovanje. Nisu obični ljudi, ali još su uvijek uvjetovani sa četiri greške uvjetovanog života.

"Bhakta treće kategorije je neko, čija vjera nije vrlo snažna, ali je sposoban za napredovanje do položaja bhakte druge kategorije, ili bhakte prve kategorije sa postepenom kultivacijom devocijske službe . . . takva osoba se naziva čisti bhakta treće kategorije. Posljednji spomenuti u stvari nisu čisti bhakte. Skoro su u devocijskoj liniji, ali njihov položaj nije vrlo siguran."
Učenja Gospodina Čaitanje, poglavlje 11

Zbog nepoželjnih aktivnosti, neugodnih stvari unutar srca i postojećih grešaka uvjetovanog života, početnik je redovno podsjećan o svojem nesigurnom položaju u devocijskoj službi. Zato bi početnik trebao uzeti zaštitu Knjige Bhagavat ili bhakte Bhagavata. Oba su iznad početničkog nivoa. Čisti su. Početnik isto tako može tražiti društvo bhakte druge kategorije, jer je takav madhyam-adhikari čisti bhakta.

"Bhakta, koji položi puno vjeru u Svevišnju Božansku Ličnost, koji prijateljuje sa čistim bhaktama, koji pokazuje naklonost do nedužnih osoba i izbjegava one, koji su ateistički ili su protiv devocijske službe--takav bhakta se nazuva čisti bhakta druge kategorije."
Učenja Gospodina Čaitanje (Originalna Izdaja, poglavlje 11)


Sanskritski izraz za čistog bhaktu--čistog bhaktu druge kategorije ili čistog bhaktu prve kategorije--je sadhu, ili sveti čovjek. Taj izraz "sadhu" je vrlo običajan po cijeloj Indiji, ali to ne znači, da je uvijek opravdano uporabljen, bilo ovdje ili tamo. Kao gore spomenuto, bhakta treće kategorije još ne može biti nazvan, u pravom smislu riječi, čisti bhakta Boga. Ponekad je nazvan sadhu, kad djeluje u svjesnosti Krišne. U stvarnosti je na pragu tega, da postane sadhu, ali ne postoji nikakva garancija, da će dostići taj status. Njegov položaj nije vrlo pouzdan. Vaišnava druge kategorije je na sigurnom položaju. Pristan je sveti čovjek.

Kad osoba transcendira početnički nivo, postane sadhu. Pokazuje svoju ljubav do Boga, svoje prijateljstvo do sebi jednakih i nadređenih, milost do onih, koji su nedužni (i ispod njegovog stupnja duhovne realizacije) i otpor do druženja sa zavidnim ne-bhaktama i sahadžijama. Početnik, po definiciji, nije u potpunosti sposoban toga. Zaista, kad se početnici konstantno druže jedan sa drugim, njihovo međusobno druženje vodi do drukčijih rezultata:

"Osim društva čistih bhakta, kakvo god drugo društvo naziva se kaitava odnosno varanje."
Učenja Gospodina Čaitanje (Originalna Izdaja, poglavlje 15 paragraf 28)


O VJERI

Sada, da bi dobili društvo bhakte više kategorije, ne bi smjeli jednostavno zavisiti samo od sreće. Tu i tamo, vrlo je sretnoj osobi podijeljena časna diploma sa strane univerziteta unatoč činjenici, da nije slijedila nastavni plan tog univerziteta. To je iznimka, ne pravilo. Ako želimo dobrobit univerzitetske diplome, najbolje je da slijedimo standardan put, koji zahtijeva puno više truda nego sreće.

Slično, ako želimo dostići društvo Vaišnave druge kategorije--ili čak rijetkog sadhua, ačarje--trebali bi naučiti, kako prepoznati te bhakte. Vaišnavska učenja nas još posebno poučavaju o kvalifikacijama i karakteristikama sadhua. Iako postoji puno tih kvalifikacija i karakteristika, jedna je stvar konstanta. Ta konstanta je njihova razvijenost vjere.

Vaišnava početnik ima nejaku vjeru. Na nižim nivoima tog stupnja, vrlo je slaba. Na višim nivoima počinje biti malo jača. Unatoč tome, kroz početnički stupanj, vjera je smatrana za nejaku. Sanskritski izraz za vjeru je "šradha". Slaba vjera je poznata kao komala-šradha.

Vaišnava druge kategorije nema tu vrstu slabe vjere. Njegova vjera u devocijsku službu je čvrsta. Sanskritski izraz za taj stupanj vjere je "nistha".

Sve materijalne ugodnosti dolaze kao rezultat prijašnjih djelatnosti. Čak i neočekivana sreća je rezultat prijašnjih djelatnosti, učinjenih u prijašnjim životima. Vrijednost dobrobiti možemo suditi po količini žrtve i rada, koje je bilo uloženo. Ako tvrdo radiš cijelu godinu za dobrobit koja traje manje od jednog sata, takva prolazna dobit obično toga nije vrijedna. Ako žrtvuješ nekoliko sati tvrdog intelektualnog rada za dobrobit, koja će trajati cijeli život, takva je dobit vrlo vrijedna truda.


O ZNANJU I DOSTIZANJU ČVRSTINE

Potrebno je nešto vremena za asimilaciju znanja predstavljenog u toj raspravi. Očito, potrebno je i nešto vjere. Bilo koja duhovna informacija u početnoj fazi potrebuje povjerenje, da joj vjerujemo i djelujemo u skladu sa njom za doseg realizacije. Puno izraza i definicija je bilo predstavljenih. Nisu komplicirane ni tegobne. Unatoč tome, potrebno je nekoliko truda, da te izraze i definicije pročitamo i naučimo. Takav trud poplaća sretnu osobu sa duhovnim dobrobitima. Nešto te dobrobiti će biti požete više ili manje odmah. Nešto će je biti požete u srednjoročnoj  i dugoročnoj budućnosti.

Budalasta osoba neće nastaviti s trudom, potrebnim za asimilaciju tog znanja. Budalasta osoba mora biti prevarena u duhovnom životu i to je oboje, metafizičan i u konačnoj fazi spiritualan zakon, koji je rijetko transcendiran. Ako si došao tako daleko sa čitanjem, postoji velika vjerojatnost, da ne spadaš u kategoriju glupih, što znači, da je tvoja inteligencija sposobna asimilirati duhovno znanje.

Informacije, koje sadržava ta rasprava, sastavljaju A-B-C devocijske znanosti. Sa realizacijom toga možeš, polako ali sigurno, graditi na čvrstim temeljima. Kad napreduješ iznad A-B-C, počinješ se koncentrirati na finije niti te znanosti. Ako nastavimo sa analogijom, napredovat ćeš dalje u abecedi. Sve to može privesti do nivoa, gdje bhakta postane utemeljen, čvrst i praktički nepokolebljiv. Taj nivo se naziva nistha, kao već prije spomenuto.

"Sadhu je striktan sljedbenik devocijske službe. Ovdje je preporučeno, da ako neko uopće želi realizirati brahman ili duhovno savršenstvo, mora svoju privrženost prenijeti na sadhua, odnosno bhaktu . . . Privrženost bhakti je privrženost služenju Gospodina, jer, ako se neko druži sa sadhuom, sadhu će ga naučiti kako postati bhakta, obožavalac i iskren sluga Gospodina. To su pokloni sadhua."
Šrimad Bhagavatam 3.25.20, komentar

Kao prije opisano, "bijela svjetlost" stupanj realizacije naziva se brahman realizacija. Taj brahman stupanj, iako prethodan realizaciji Boga, je unatoč tome transcendentalan glede na odlike odnosno energije materijalne prirode. Materijalni univerzum je sastavljen od tri svojstva: vrline, strasti i neznanja. Zadnja dva svojstva vežu nekoga k seljenju duše. Svojstvo vrline, iako još uvijek unutar granica materijalnog univerzuma, može biti duhovno korisno. Pomaže bhakti početniku na putu pročišćenja i pomaže bhakti dostići brahman realizaciju, prethodan oblik samo-realizacije. Kad bhakta dostigne tu brahman realizaciju, transcendira vezivni utjecaj ta tri svojstva materijalne prirode.

Izvođenje devocijskog služenja sa strane početnika ima svoju primarnu kulminaciju u dostizanju tog stupnja druge kategorije. Postoji istinska jednakost između tog stupnja druge kategorije i brahman realizacije, između nepopustljive vjere (čvrste vjere) i transcendiranjem statusa treće kategorije odnosno početničkog statusa devocijske službe.

"Onaj ko uvijek predano služi i ni u kakvim okolnostima ne pada odmah transcendira svojstva materijalne prirode i tako dolazi na nivo brahmana."
- Bhagavad-gita 14.26


To je stih iz Bhagavad-gite, koja je smatrana za Knjigu Bhagavat. Jasno navodi, da je dostizanje brahman realizacije istovjetno sa neprekidnom odnosno konstantnom devocijskom službom. Ta neprekidna devocijska služba je ista stvar kao čvrsta vjera u devocijsku služenje, tehnički nazvano nistha. Komentar na taj stih iz Bhagavad-gite dalje opisuje bhaktu, koji je postao utemeljen u devocijskom služenju:

"Ako neko s nepokolebljivom odlučnošću služi Krišnu ili Njegove potpune ekspanzije, može lako nadići gune materijalne prirode, koje se vrlo teško mogu nadići . . . Kvalifikacija je postati brahman, ili osloboditi se sve materijalne zagađenosti." - Bhagavad-gita 14.26, komentar

Odmah u slijedećem stihu Krišna specificira kako je realizacija Boga iznad realizacije brahmana:

"In Ja sam osnova bezličnog brahmana, koji je besmrtan..."
- Bhagavad-gita 14.27

Bhakta početnik se jednostavno koncentrira na Božanstvo, ali nije vrlo vješt u ponašanju do drugih bhakta--ni do drugih početnika. To je zato, jer početnik nije sposoban pravilno prepoznati bhakte. Početnici često ne mogu ni razlučiti bhakte od ne-bhakte i to je još posebno slučaj, kad su početnici situirani na nižim nivoima tog stupnja. Početnici, iako bhakte, u osnovi su nedužni (ako i kad se početnici degradiraju u sahadžije, nisu više nedužni). Bhakta druge kategorije je sadhu i može prepoznati ko je stvarno bhakta, ko je nedužan i zbunjen, i ko je uvrjeditelj Boga. Sadhu izbjegava demonsko, ali početnik postaje žrtva demonskog društva.
Bhakta druge kategorije je opisan dalje:

"Želi razviti ljubav do Krišne. Isto tako želi vidjeti, da ne prođe ni trenutak bez angažiranja u svjesnosti Krišne. Uvijek je pažljiv, da ne gubi dragocjenog životnog vremena. To je prva kvalifikacija . . ."
Učenja Gospodina Kapile, Stih 36, komentar


Sada smo naučili nešto značajno o bhakti druge kategorije. Iako postoji još dalji razvoj svjesnosti Krišne unutar tog stupnja druge kategorije, minimalne su kvalifikacije jasne. On je sadhu, čisti bhakta, brahma-realiziran, iako još ne Boga-realiziran. Konstantno je zaokupljen devocijskim služenjem. Dostigao je čvrstu vjeru u devocijsku službu, kvalifikaciju poznatu kao nistha.

Sa dosegom tog stupnja brahman realizacije, poznat je kao kvalificiran bramin. Iako postoji puno bhakta, koje zovu bramin i prihvatili su braminsko inicijaciju od duhovnog učitelja, nisu svi ti bramini kvalificirani bramini. Njihova bramin iniciacija od Boga-realiziranog duhovnog učitelja je podsticaj za njihov napredak; je ohrabrenje.


O GURUIMA DRUGE KATEGORIJE

Može se postaviti slijedeće pitanje: da li je brahma-realiziran bhakta druge kategorije guru? Slijedećih pet citata predstavlja nekoliko dokaza, da bhakta druge kategorije može biti smatran za gurua:

"Ako je neko inteligentan družit će se sa onima, koji se pokušavaju uzdići na nivo samo-realizacije kroz jednog od različitih oblika joge. Rezultat će biti, da oni koji su sadhu, ili realizirani, biće sposobni presjeći svoju materijalnu vezanost. . . Ako želimo nešto presjeći, potrebno je oštro oruđe. I ako želimo presjeći um od njegove vezanosti, često su potrebne oštre riječi. Sadhu ili učitelj ne pokazuje nikakve milosti u upotrebi oštrih riječi, da bi presjekao studentov um od materijalnih vezanosti . . . Ako stvarno želimo odvojenost od tog svijeta, trebali bi biti spremni prihvatiti takve oštre riječi duhovnog učitelja. Kompromis i laskanje nemaju efekta, gdje su potrebne oštre riječi."
Perfection of Yoga Ch 4

"Ovaj pokret svjesnosti Krsne neposredno prima upute od Svevišnjeg Gospodina preko ličnosti koje strogo slijede Njegove upute. Iako sljedbenik ne mora biti oslobođena osoba, ako slijedi vrhovnu, oslobođenu Božansku Ličnost, njegova djela su prirodno oslobođena zagađenosti materijalne prirode. Gospodin Caitanya zato izjavljuje: "Možeš postati duhovni učitelj po Mom naređenju". Osoba može odmah postati duhovni učitelj ako posjeduje potpunu vjeru u transcendentalne riječi Svevišnjeg Gospodina i slijedi Njegove upute"
Šrimad Bhagavatam 4.18.5, komentar

"Trezvena osoba, koja je sposobna tolerirati nagon govora, prohtjeve uma, ljutnju i prohtjeve jezika, želudca i genitalija, kvalificirana je za stvaranje učenika po cijelom svijetu."
Nectar of Instruction 1

"Glavna kvalifikacija bramina je sklonost ka Vedskoj mudrosti . . . Pravi bramin je prirodni učitelj, ili duhovni učitelj. Bez da neko ima Vedsko znanje, ne može postati duhovni učitelj." – Šrimad Bhagavatam 3.6.30, komentar

"Riječ 'guru' znači 'težak' - težak sa znanjem. I što je to znanje? Tad-vijnana. Ta teža je brahma-nistha . . . Upanišade nas informiraju, da je guru neko ko je prihvatio znanje s procesom slušanja iz Veda. Šrotrijam brahma-nistham . . . njegovo znanje je standardno i prihvaćeno od parampara (sampradaja) sistema. Istovremeno čvrsto je utemeljen u službi Svevišnjoj Božanskoj Osobi (brahma-nistham). To su njegove dvije kvalifikacije: trebao je čuti Vedsko znanje kroz učeničko naslijeđe i mora biti utemeljen u službi Svevišnjem Gospodinu."
Teaching of Lord Kapila Vs 4, komentar


O GURUU I INICIJACIJI

Očito, brahma-realiziran Vaišnava je sadhu i ima nekoliko kvalifikacija koje mu dozvoljavaju, da je smatran za duhovnog učitelja. Slijedi pitanje: da li može inicirati? Prisna inicijacija u učeničko naslijeđe veliko je dostignuće. Zaista, vrlo je značajna i to će biti utemeljeno kasnije u dokumentu. Da li može čisti bhakta druge kategorije dati tu inicijaciju? Da li postoji kakavgod specifična uputa za bhaktu, koji nije na najvišem nivou (koji nije Boga-realiziran bhakta prve kategorije), da izvede inicijaciju kao inicijacijski guru?

Uzeti učenika još ne znači automatski dati takvom učeniku inicijaciju u duhovni život. Zaista, postoji puno gurua kroz povijest, koji nisu bili inicijacijski gurui za svoje učenike. Umjesto toga, bili su instrukcijski gurui. Ti instrukcijski gurui bili su poznati u sanskritu pod izrazom "šikša-guru". Šikša guru je sadhu, koji poučava svog učenika u duhovnom životu.

Postoji i izraz za duhovnog učitelja koji postane inicijacijski guru. Taj izraz je "dikša guru". Dikša guru je sadhu koji inicira svog učenika u dovocijski život.

Bhakta prve kategorije, najviša manifestacija bhakte bhagavata, je Boga-realiziran. Kao takav, već je u direktnoj vezi s Bogom, u svakom trenu. Glede na to da je Boga-realiziran, u potpunosti je ovlašten prenijeti se u bilo koje vrijeme na transcendentalne planete.

Bhakta druge kategorije, iako striktno slijedi upute Boga i njegove su aktivnosti oslobođene tri guna materijalne prirode, još uvijek posjeduje svjesnost, koja još nije potpuno oslobođena. Brahma-realiziran sadhu još nije Boga-realiziran i stoga nije potpuno oslobođen, kao što je to bhakta prve kategorije. Da li postoji kakvagod osnova, da taj bhakta druge kategorije postane dikša-guru?

Još značajnije (jer smo Prabhupadini učenici), da li postoje bilo kakvi dokazi za to u uputama Šrila Prabhupade? Da li priznaje dikša gurua, koji ne posjeduje pune moči, to jest, koji nije dostigao potpune realizacije Boga? Izgleda da priznaje--bar do neke mjere.

"Šikša guru ili dikša guru, koji ima učenika, koji odlučno izvodi devocijsku službu . . . može biti prenesen sa strane učenika, iako instruktor nije toliko napredan . . . Zaključak je, da učenik ili potomak, koji je vrlo odlučan bhakta, može povesti sa sobom na Vaikunthaloku (duhovne planete) svog oca, majku, šikša ili dikša-gurua." - Šrimad Bhagavatam 4.12.33, komentar

Bhakta prve kategorije ne treba nikoga, da bi bio prenesen na duhovne planete. Kad bhakta dostigne realizaciju Boga, njegova je svjesnost dostigla kvalifikaciju duhovnih svjetova. Već je ušao u te svjetove. Ne postoji mogućnost, da bi kakvagod želja, iako zadovoljena, mogla proizvesti kakvugod sreću, koja bi se na daleko mogla mjeriti sa srećom Boga-realiziranog bhakte. Zato nije privučen sa materijalnim čarima. Zaista, materijalne misli i želje ne mogu ni probosti njegovu svjesnost. Ne može pasti.

Tako, ideja da bhakta prve kategorije pade na niže nivoe realizacije u stvarnosti nema nikakve podloge. Boga-realizirana duša nikad ne padne. Njegova svjesnost uvijek ostaje na najvišem nivou. Pretvara se, da je na nivou druge kategorije, sa namjerom propovijedanja među ljudima. Po vlastitoj želji silazi na taj nivo, ali njegova svjesnost ne silazi.

Međutim, u svrhu propovijedanja, čini se se kao da se bhakte prve kategorije spuste na nivo bhakta druge kategorije. Njihova svjesnost ostaje Boga-realizirana, ali djeluju kao bhakte druge kategorije, sa namjerom da izvedu misiju iniciranja i treninga učenika. Profesionalan vozač teretnih kola na gubi svoje sposobnosti za upravljanje tih teretnjaka jednostavno jer neko vrijeme vozi samo osobna kola. Inicijacijski i instrukcijski gurui, iako mogu biti bhakte prve kategorije, još uvijek trebaju razlikovati između toga ko je bhakta in ko nije bhakta. Takvo razlikovanje je inherentno u njihovoj misiji.

Bhakti prve kategorije, koji ne djeluje kao guru, to nije potrebno. Međutim, bhakta prve kategorije, koji prihvati položaj inicijacijskog gurua, mora razlikovati--za dobrobit svojih učenika i misije svoje sampradaje.

"Duhovni učitelj bi trebao biti na najnaprednijem stupnju, ali zbog propovijedanja silazi na srednji stupanj. Uttama-adhikari (bhakta prve kategorije), najnapredniji bhakta, ne razlikuje među bhaktama i ne-bhaktama. Svakog osim sebe vidi kao bhaktu. Istinski napreden bhakta smatra da sam nije bhakta, nego je svaka druga osoba bhakta . . . Madhyam-adhikari (bhakta druge kategorije) je bhakta, koji obožava Svevišnju Božansku Ličnost kao najviši objekt ljubavi, prijateljuje sa Gospodinovim bhaktama, milosrdan je do neupućenih, i izbjegava one, koji su po prirodi zavidni." – Teachings of Lord Kapila Vs 36, komentar

Taj citat daje podršku argumentu, da bhakta druge kategorije može biti autoriziran da postane dikša guru i inicira učenike. Iako bhakta druge kategorije može postati dikša guru i inicira učenike, da li Prabhupada preporučuje, da učenici u njegovoj liniji to čine? Za puno bhakta to je pitanje paradoksalno. Odgovor je vrlo značajan i zahtjeva ozbiljnu i duboku analizu za razrješenje paradoksa.

Guru prihvati učenika. Učenik (disciple) znači disciplina. Obje riječi dolaze iz istog korijena i lingvistički su povezane (disciple – discipline). Sa namjerom dostići nivo realizacije Boga, učenik treba izvršavati naredbe svog gurua. Zaista, sa namjerom napraviti kakavgod napredak na više nivoe devocijske službe, poslušnost guruu je prva stvar. Kad je jednom dobronamjernik upitao Šrila Prabhupadu, kako zadovoljiti gurua, Prabhupada je odgovorilo slijedeće:

"Ako zadovoljiš predstavnika Boga, onda postane Bog automatski zadovoljen i tako Ga možeš neposredno vidjeti . . . Trebaš ispuniti njegove naredbe, to je sve. Predstavnik Boga je guru. Kaže ti da napraviš to, da napraviš ono. Ako to napraviš, onda je zadovoljan." – Potpuna pitanja, potpuni odgovori, poglavlje 3


Kad se početnik preda duhovnom učitelju, poslušnost uputama duhovnog učitelja je suština te predaje. Postati iniciran od prisnog duhovnog učitelja naznačuje, da se učenik želi predati svom guruu. Tako će ozbiljan učenik biti poslušan do svog duhovnog učitelja.

"Gurua trebamo služiti i predati mu se. Nije tako, da bi neko trebao prihvatiti kojugod osobu za gurua. Guru treba biti predstavnik Krišne. Onda se neko može predati. Predati se znači, da će neko prihvatiti sve štogod mu guru kaže. Nije tako, da bi neko mislio, 'ne marim za naredbu mog gurua. Još sam uvijek učenik.' To u stvarnosti nije prihvaćanje gurua." – Teachings of Lord Kapila Vs 28, komentar

Početnik, zbog prepreka u njegovom izvođenju devocijske službe i zbog neugodnih stvari unutar njegovog srca, ponekad će--barem u početku--biti  neposlušan do gurua. Ta neposlušnost mu svakako neće pomoći napredovati u duhovnoj svjesnosti. Unatoč tome, kao dijete koje se spotiče, tako dugo dokle se pokupi i opet postane poslušan, polako i sigurno napreduje prema nivou druge kategorije.

Zaista, kad dostigne najviši stupanj početničkog nivoa (tehnički zvan "anartha-nivritti"), prestaje sa neposlušnošću uputama svog duhovnog učitelja. Jasno, na tom nivou ne zapliće se u umne spekulacije o očiglednim interpretacijama Vaišnavskih učenja. S drugim riječima, ne mijenja ili izopačuje tih učenja, jer duhovni učitelj to uvijek zabranjuje.

Jasno, bhakta druge kategorije nikada neće biti neposlušan do naredbi svog duhovnog učitelja. Madhyam-adhikari (bhakta druge kategorije) isto tako nikada neće pogrešno interpretirati Vaišnavskih učenja. Kao takav, bhakta druge kategorije neće varati u duhovnom životu. Već smo pročitali, da bhakta prve kategorije, kad propovijeda misiju i inicira učenike, djeluje na prividnom stupnju bhakte druge kategorije. Već smo čitali definitivne izjave koje naznačuju, da bhakta druge kategorije može prihvatiti učenike, postane instrukcijski duhovni učitelj i može biti čak i inicijacijski duhovni učitelj (dikša-guru).


PREPOZNATI, KO MOŽE INICIRATI

Premišljajući zbunjenost, koju će vjerojatno prouzročiti početnicima (posebno onima koji traže gurua), da li se bhakta druge kategorije uopće treba ponuditi, da postane inicijacijski duhovni učitelj? Preko i iznad te dileme, da li može bhakta druge kategorije imitirati ačarju, bhaktu prve kategorije? Da li bi početnik uopće trebao razmišljati o prihvaćanju bhakte druge kategorije za svojeg inicijacijskog duhovnog učitelja?

Sva su ta značajna pitanja povezana sa glavnim pitanjem: Iako bhakta druge kategorije može postati dikša-guru i inicira učenike, da li Šrila Prabhupada preporučuje, da bi bilo ko između njegovih učenika druge-kategorije (ako postoje) to radio? Prabhupada je, kroz svoje autorizirane prezentacije Vaišnavske filozofije, odgovorio na ta pitanja, ali, poslije njegovog odlaska, ti su odgovori bili većinom prekriveni.

»Na nesreću, kad ačarja napusti svijet, lopovi i abhakte koriste tu priliku i odmah počinju uvoditi neovlaštene principe... Ačarja, ovlašteni predstavnik Svevišnjeg Gospodina, uspostavlja te principe, ali kada napusti ovaj svijet, ponovo nastaje nered." - Šrimad Bhagavatam 4.28.48, komentar

Unatoč tom neredu, koji se je pojavio nakon Prabhupadinog odlaska, dostup do njegovih odgovora još nije bio zapečaćen. Razmislimo o primarnom pitanju: da li Prabhupada ohrabruje početnika, da prihvati bhaktu druge kategorije za svog dikša-gurua, svog inicijacijskog duhovnog učitelja? Ili Prabhupada kaže, da mora guru doći samo iz Boga-realizirane kategorije Vaišnava? Odgovor je jasan:

"Neko ne bi smeo postati duhovni učitelj bez da je dostigao nivo uttama-adhikarija (bhakte prve kategorije)." - Nectar of Instruction 5, komentar

"Guru mora biti situiran na najvišem nivou devocijske službe. Postoje tri kategorije bhakta i guru treba biti prihvaćen iz najviše kategorije . . . Samo takva osoba je sposobna zauzeti položaj gurua."
Šri Čaitanja Čaritamrita Madhya 24.330, komentar

Te autoritativne izjave su jasne. Bilo koji sljedbenik Šrila Prabhupade mora priznati, da Prabhupada odlučno obeshrabruje prihvaćanje bilo kojeg gurua, koji nije Boga-realiziran. Zaista, prvi citat je u obliku naredbe. Kako može učenik, koji ne sluša naredbe svog gurua, još uvijek biti smatran za nešto drugo od početnika? U tom smislu je kontradiktorno, da Prabhupadin učenik sebe smatra za bhaktu druge kategorije i inicijacijskog duhovnog učitelja istovremeno, jer "neko ne bi smeo postati duhovni učitelj, bez da je dostigao nivo uttama-adhikarija".

Sada, što ako početnik želi prihvatiti bhaktu druge kategorije kao svog instrukcijskog duhovnog učitelja, kao šikša-gurua? U takvom primjeru nije bilo nikakvog dogovora za inicijaciju. Ako početnik konzultira bhaktu druge kategorije za vodstvo i smjer, da li postoji kakvagod zabrana?

"Vaišnava početnik ili Vaišnava situiran na srednjem nivou (bhakta druge kategorije) može isto tako prihvatiti učenike, ali takvi učenici trebaju biti na jednakom nivou, i mora se razumjeti, da ne mogu učinkovito napredovati prema konačnom cilju života pod njegovim nedovoljnim vodstvom. Stoga, učenik bi trebao biti pažljiv, da prihvati uttama-adhikarija (bhaktu prve kategorije) za duhovnog učitelja." - Nectar of Instruction 5, komentar

Očito, jer učenik ne može dobiti dovoljnog vodstva od bhakte druge kategorije--što tek od drugog početnika--postoji samo ograničena vrijednost u tome, da postane učenik bilo kog drugog nego Boga-realiziranog bhakte.

Ako početnik izabere prihvatiti disciplinu od bhakte druge kategorije, ili čak od početnika, koji je napredniji od njega, to nije zabranjeno. Kraj krajeva, još uvijek su obojica na nivou uvjetovane egzistencije--nijedan od njih nije dostigao realizacije Boga--ali jedan je napredniji od drugog u duhovnom životu. Unatoč tome, u istom dahu, Prabhupada snažno preporučuje početniku, "budi pažljiv, da prihvatiš uttama-adhikarija za duhovnog učitelja".

Zašto je to tako? Glavni razlog je, da samo bhakta prve kategorije može svom učeniku ponuditi dovoljno vodstvo u procesu realizacije Boga. Ako je neko stvarno realizirao Božansku Ličnost, može svom učeniku dati besprijekorne upute o tome, kako se taj cilj stvarno može dostići. Kad si nešto stvarno dostigao, možeš drugima dati dovoljno vodstvo za njihovo postizanje jednake stvari. Ako neko na nižem nivou--drugi početnik ili čak bhakta druge kategorije--nije dostigao realizacije Boga (i, po definiciji, ti je bhakte nisu), onda kako mogu u konačnoj fazi bilo koga voditi, što se tiče neposrednog kontakta sa Svevišnjom Božanskom Ličnošću?

Svi ačarje u učeničkom naslijeđu (sampradaji) Šrila Prabhupade naglašuju potrebu da treba guru biti bhakta prve kategorije. Jedan takav ačarja iz prošlosti je, kad je analizirao dobro poznat stih Vaišnavske filozofije, napisao slijedeći komentar:

TEKST

sabde brahmani vede veda-tatparya-jnapake sastra-antare ca nisnatam nipunam anyatha sisyasya samsayacchedabhave vaimanasye ca sati kasyacit sraddha-saitilyam api sambhavet pare brahmani ca nisnatam aparoksa-anubhava-samartham anyatha tat-kriya samyak-phalavati na syat

SINONIMI

sabde brahmani – v duhovnom zvuku; vede – u Vedskoj literaturi; veda-tatparya-jnapake – u prikazu smisla Vedskog znanja; sastra-antare ca nisnatam – dobro upućen u duboko, unutarnje značenje spisa; nipunam - ekspert; anyatha - drukčije; sisyasya - učenika; samsayacchedabhave – u odsustvu raspršenja sumnji; vaimanasya - malodušnost; ca - i; sati –pojavi se; kasyacit - učenik; sraddha-saitilyam – popuštanje vjere; api - sigurno; sambhavet – pojavi se; pare brahmani ca nisnatam – i dobro potkovan u Vrhovnoj Apsolutnoj Istini; aparoksa-anubhava-samartham – u punosti posjedovati ekstazu neposredne duhovnog opažanja; anyatha - drukčije; tat-krpa – tu milost (koju daje); samyak-phalavati – kompletno ispunjenje; na syat – se ne (pojavi)

PRIJEVOD

"Guru treba biti ekspert u duhovnom zvuku, v Vedskom znanju, u unutarnjem značenju spisa i prikazu smisla Vedske literature. Drukčije, u odsustvu raspršenja sumnji, u učeniku će se sigurno pojaviti malodušnost i popuštanje vjere. Guru treba biti potpuno u ekstazi neposrednog duhovnog opažanja Vrhovne Apsolutne Istine. Treba biti dobro potkovan u Apsolutnoj Istini. Drukčije, milost koju daje, njegovom učeniku neće donijeti savršenosti." - komentar na Šrimad Bhagavatam, stih 11.3.21 - Šrila Višvanatha Chakravarti Takura

Dubok smisao Vedskog znanja dostiže svoj višak u Vaišnavskim učenjima. Guru treba biti Boga-realiziran Vaišnava, drukčije mu se učenik ne može istinski predati. Zbog nedovoljnog vodstva, učenik će biti prisiljen sumnjati, osjećat će popuštanje vjere i u stvarnost se neće predati bhakti, koji nije realizirao Boga.


O OBOŽAVANJU AČARJE

Bhakta prve kategorije se ne razlikuje od početnika i bhakte na srednjem nivou samo po svojoj unutarnjoj realizaciji. Unutrašnje realizacije nije moguće lako prepoznati sa početničkog nivoa. Boga-realiziran duhovni učitelj se razlikuje i u nekim vanjskim stvarima. Jedna takvih stvari je način, na koji mu se njegovi učenici obraćaju i to je prikazano u sljedeća četiri citata:

"Kad neko dostigne najviši položaj maha-bhagavata (bhakte prve kategorije), mora biti prihvaćen kao guru i obožavan upravo kao Hari (Bog)."
Šri Čaitanja Čaritamrita Madhya 24.330, komentar


"Pošto je duhovni učitelj Gospodinov najpovjerljiviji sluga, prema njemu se treba ophoditi upravo kao prema Svevišnjoj Božanskoj Ličnosti."
Šrimad Bhagavatam 4.28.43, komentar

"Ako poštuješ duhovnog učitelja jednako kao Boga, onda mu trebaš nuditi jednake ugodnosti, koje bi nudio Bogu."
Znanost o samo-spoznaji, Poglavlje 1 "Što je svjesnost Krišne"

"U ovlaštenim spisima učeniku se preporučuje, da obožava duhovnog učitelja kao što bi obožavao Svevišnju Božansku Ličnost, jer je duhovni učitelj povjerljivi sluga Gospodina i, po mišljenju velikih autoriteta, vanjska manifestacija Krišne." – Krišna, Poglavlje 47

Guru
, iako nije Bog, skoro je kao Bog za uvjetovanu dušu. Uvjetovana duša (sa rijetkim i posebnim iznimkama), neposredno ne opaža Vrhovne Osobe. Međutim, uvjetovana duša može neposredno opažati manifestiranog čistog bhaktu Boga, koji je u konstantnom i neposrednom kontaktu sa Božanskom Ličnošću. To je jedan od glavnih razloga, zašto bi uvjetovana duša trebala izabrati (i predati mu se) prisnog uttama adhikarija.

Nečista uvjetovana duša se ne može neposredno predati Bogu, jer je Bog Vrhovno Čist. Bog je stvorio materijalni univerzum sa namjerom pročišćenja duša, koje su Ga uvrijedile. Bog vrlo vješto planira taj univerzalan sistem, kad pošalje transparentan 'via medium', Boga realiziranog gurua, kao Svog predstavnika. Uvjetovana duša, koja još jednom želi ući u direktno i vječito društvo sa Bogom, treba prvo ići kroz pokusno stanje, s predajom tom duhovnom učitelju. Boga-realiziranog duhovnog učitelja potrebno je obožavati isto tako kao što bi uvjetovana duša obožavala Boga.

Na taj način se nikada ne smije obožavati početnik, ni brahma-realiziran bhakta druge kategorije.

Ponekad početnici pogrešno misle, da su postali bhakte druge kategorije i vjeruju, da mogu imitirati bhaktu prve kategorije. Misle, da trebaju to činiti sa namjerom, da stvore vjeru u svojim učenicima. Misle, da je takva imitacija autorizirana sa strane učeničkog naslijeđa, ačarija, koji su održavali sampradaju (duhovno školu) od njenog osnivanja. Odmah kad padnu na taj način, postanu sahađije. Šrila Prabhupada zabranjuje i osuđuje takvu imitaciju sa strane takozvanog bhakte druge kategorije u slijedeća tri citata:

1."Međutim, neko ne bi smeo imitirati ponašanja naprednog bhakte ili maha-bhagavata (bhakte prve kategorije) bez da je samo-realiziran, jer će se sa takvom imitacijo na kraju degradirati." – Nectar of Instruction 5, komentar

2."Kako bi inteligentan čovjek, dovoljno sposoban da posjeduje uzvišene odlike, dozvolio svojim sljedbenicima da ga slave ako ih ne bi zaista posjedovao? Slaviti čovjeka sa riječima, "Da si obrazovan mogao bi postati veliki učenjak ili velika ličnost", nije ništa drugo nego proces varanja." – Šrimad Bhagavatam 4.15.24

3.". . . onaj ko ne posjeduje takve odlike ne treba pokušavati da navede svoje sljedbenike da ga slave, čak i ako se te odlike mogu manifestirati u budućnosti. Ako osoba koja ne posjeduje odlike velike ličnosti navodi svoje sljedbenike da je slave, u očekivanju da će se te odlike razviti u budućnosti, takva vrsta slavljenja je u stvari uvrjeda ."
(naglasak dodat)Šrimad Bhagavatam 4.15.23, komentar

Kao već prije spomenuto, izraz "samo-realizacija" se može interpretirati na dva različita načina. Jedan je direktan način, drugi je indirektan. Glavni način (mukhya-vritti) razumijevanja, što znači "samo-realiziran", znači znati, da se to odnosi na realizacijo Boga. Drugotno značenje (gauna-vritti) se odnosi na brahman realizaciju, to je realizaciju duhovnog sjaja Boga. Bez specifične prezentacije u kontekstu brahman realizacije, kad Prabhupada uporablja izraz "samo-realizacija" v svojim zapisima, obično ukazuje na realizacijo Boga. Zaista, to je standard svih Vaišnavskih ačarija u njihovim komentarima i zapisima.

Bilo je utvrđeno, da "samo-realiziran" v citatu broj jedan znači "Boga-realiziran". Ne odnosi se na brahma-realiziranu osobu. Bhakta druge kategorije nije autoriziran da imitira bhaktu prve kategorije. Bhakta druge kategorije ne može biti obožavan na nivou Boga. Ako prihvati takvu obožavanje, odmah padne u sahađizam. Za takvu imitiranje će biti kažnjen i degradiran--ako ne odmah, prije ili kasnije.

Sada, u vezi sa citatom broj jedan (gore) može se iznijeti argument, da se "samo-realiziran" u tom citatu odnosi na brahma-realiziran. Onda bi interpretacija citata ukazivala da je bhakta, koji je postao brahma-realiziran ("samo-realiziran") autoriziran, da imitira bhaktu prve kategorije (maha-bhagavata).

Da bi prihvatili tu interpretaciju, trebali bi upotrijebiti drugotnu interpretaciju (gore spomenuto) izraza "samo-realiziran". Za to nema jasnog razloga. Ako upotrijebimo primarnu interpretaciju izraza "samo-realiziran", stvar je potpuno jasna i razumljiva. Tako nema odgovarajućeg razloga za uporabo drugotne interpretacije izraza. Za upotrebu drugotnog značenja riječi ili izraza autorizirani smo samo kad prvotno značenje ili nema smisla, ili je kontradiktorno. U tom citatu nije upotrebljivo.

Bhakta druge kategorije, po definiciji, je konstantno zaokupljen sa čistim devocijskim služenjem. Nikad se ne zaokuplja aktivnostima, koje su suprotne devocijskoj službi. Kao što možemo vidjeti iz tih citata,  imitacija devocijskog statusa iznad nečijeg nivoa realizacije suprotna je devocijskoj službi.

Jedan glavnih razloga, da je Prabhupada izložio tako puno ne-odobravajućih komentara u vezi sa prihvaćanjem bhakta druge kategorije (madhyam-adhikarija) za gurue, je bio indirektan, doduše. Jednostavna i psihološki uznemirujuća činjenica jeste, da velika većina takvih "madhyama" u tom dobu, u stvarnosti su samo početnici preobučeni u madhyame. U sadašnjim okolnostima, ti takozvani madhyami mogli bi u stvarnosti zaista biti ništa više od početnika . . . i sahađija.

Samo prvo-klasan Boga-realiziran bhakta može biti obožavan na način, kao što bi obožavali Boga. Samo on je opravdan prihvatiti takvu hvalu, slavu i obožavanje. Na taj način, ako izabere da će se razotkriti--i ako onda izabere prihvatiti takvu uzvišenu čašćenje--njegov je status razjašnjen. Sa prihvaćanjem takvog obožavanja napravi se prepoznatljivog za tražioce, kao i za svoje privrženike i učenike.

Naravno, odmah nakon odlaska ačarje pojavit će se licemjeri i prisvojiti položaj prvo-klasnog bhakte. Manipulirat će sa svojim sljedbenicima, bez autorizacije da ih časte na nezasluženom nivou. Zaista, upravo to se dogodilo u kadru Šrila Prabhupadinih vodećih sekretara, samo pet mjeseci nakon njegovog odlaska (jedan je skočio na taj položaj čak neposredno nakon Prabhupadinog odlaska). Na kraju svi su bili degradirani, kao što je Prabhupada još posebno upozoravao. Neki među njim so bili degradirani na patetičan, drugi na užasavajući način. Jedan je bio ubijen u ritualu crne magije, od jednog od svojih sljedbenika.

Ne možeš umjetno stvoriti prvo-klasnog bhaktu Boga. Ačarje nisu produkt institucija. Nisu određeni na osnovu glasovanja uvjetovanih duša. Mahabhagavata ne možemo prizvati u egzistenciju jednostavno sa žigom. Kad se bhakta pojavi kao obasjan ačarja, to je samo po milosti Gospodina. Realizacija ačarje je očita. Svi oponašajući uvarci su na kraju osuđeni na razobličenje, unatoč obmani i uznemirenju stvorenom kroz kratku periodu, u kojoj su igrali svoju prljavu igru.


O GORLJIVOSTI I LAŽNOM UTOČIŠTU

Religiozna gorljivost je obično na lošem glasu. To nije zbog toga jer je stvarno loša. Nije loša. Problem je u tome, da je tako puno puta postavljena na pogrešno mjesto i zlouporabljena. Isto tako kao što može umovanje i izmišljanje takozvanih astrologa u dnevnim novinama samo zamagliti--ali ne uništiti--prediktivnu snagu prisne zvjezdane astrologije, slično, zlouporaba bilo koje znanosti ne napravi te znanosti neupotrebljive.

Može ju samo zakriti za neko vrijeme.

Kad je prisutan prisan ačarja, takav Boga-realiziran bhakta može svoje iskrene učenike veoma lako napuniti sa energijom. Duhovna energija je naša izvorna energija i jako je snažna. Kad je re-aktivirana sa inicijacijom od prvo-klasnog čistog bhakte Boga, djeluje na uvjetovanu dušu kao što vatra djeluje na željezo, koje postane crveno i ne-različno od vatre. Učenik gurua, koji može nuditi dovoljno vodstvo, bez sumnje je blagoslovljen. Takav učenik će uvijek biti džentlmen. Iako ona ili on ponekad pokaže nekoliko duhovne gorljivosti, ta gorljivost u suštini nije samo dobra, transcendentalna je.

Međutim, kad se pojavi iskrivljen odraz te gorljivosti, bez pravih temelja, to će uvijek biti uznemirujuće--i često štetno. Fanatici mogu posjedovati ogromno količinu energije i entuzijazma, ali ta energija nije duhovna, unatoč njihovim suprotnim tvrdnjama. Takav entuzijazam je iskrivljen i moramo se uzdići iznad takvih prikaza sa ciljem napredovanja u znanstvenoj filozofiji i procesu istinskog duhovnog života.

Najprije terbamo ustrajati, da dostignemo dovoljno vodstvo, prije nego se predamo različitim emocijama, proizvedenim sa strane kakve snažne osobe ili grupe. Trebamo se uzdići iznad iskrivljenog entuzijazma. Ako ne možemo direktno kontaktirati bhaktu prve kategorije, onda trebamo uzeti utočište Knjige Bhagavat, jer nas isto tako može osloboditi, kao već prije objašnjeno.

Ako stvarno želimo napredovati u duhovnom životu, moramo na pravilan način postaviti filozofski proces već na samom početku. Ako to ne napravimo, to je kao da se bezbrižno potopimo u plitak tok rijeke sa namjerom izbjegnuti poletu vrućinu; stvari samo pogoršamo, kad sa glavom udarimo u ogroman kamen, odmah kad se potopimo u rijeku. Ako želimo priječi kakvu veliku vodenu tijelo onda nam kod toga može pomoći snažna lađa, koju vodi sposoban kapetan. Kamena lađa, koju vodi varalica, nikada nas neće odnijeti na drugu stranu.

Od odlaska posljednjeg sampradaja-ačarja pojavilo se tako puno kamenih lađa i varalica, da nas pozovu na krov i odvedu do duhovne smrti. Nije nam potrebno, međutim, potopiti se sa njima, jer postoji pozitivna alternativa glede na te kameno-srčane ljude lažne svjesnosti Krišne.


O VARANJU

Ukratko, ti uvarci dolaze u tri divizije: "wild card" guru, institucionaliziran gurudom, i nemanifestiran inicijacijski guru. Prve dvije od te tri bile su prevladavajuće sile koje prekrivaju pokret svjesnosti Krišne od Prabhupadinog odlaska naprijed. Za više informacija o te dvije konzultiraj naš dodatak ka toj raspravi sa naslovom DVIJE VRSTE LAŽNIH GURUA. O trećem uvarku će biti diskutirano kasnije u poglavlju sa podnaslovom Stop!Rittvik.

Ima razlike između nedovoljnog vodstva i iskrivljenog vodstva. Prvo je samo nedovoljno; drugo je varanje. Sljeparski voditelji i sljeparski sljedbenici vrlo su rašireni u tom dobu svađe i licemjerstva.

Tako dugo dokle primaš upute i vodstvo od druge uvjetovane duše, nema štete ako te on ili ona nauči nešto Istine, koju prije nisi poznavao. Nema štete, ako izvodiš različite službe za svoje vodstvo, budući da je raspoloženje služenja uvijek ključ za napredak u duhovnom životu.

Štetno jeste, međutim, ako te neko vodi ka vjerovanju, da je nedovoljno vodstvo--ovako ili onako--dovoljno. Nije. Štetno je i ako misliš, da će ti velika privrženost nedovoljnom vodstvu pomoći kod njegovanja kontakta sa dovoljnim vodstvom. Ne bi smeo postati jako privržen ili slijepo zaljubljen u nedovoljno vodstvo, jer će to ugušiti želju (kakvugod da si imao) da potražiš, kontaktiraš, prepoznaš, i predaš se dovoljnom vodstvu--u obliku Boga-realiziranog duhovnog učitelja.

Pored toga, u odsutnosti takvog čistog fizički manifestiranog bhakte, još uvijek imamo mogućnost uzeti zaštitu avatara, koji je dovoljan: dovoljno vodstvo u obliku Knjige Bhagavat. Od novembra 1977,  ačarja je izabrao ostati ne-manifestiran i tiho. Naša prava utjeha i utočište, stoga, leži u Knjizi Bhagavat. Ne leži u nedovoljnom vodstvu kakvog početničkog skorojevića, koji nema nikakve kompetencije, da inicira bilo koga u devocijsku služenje i Vaišnava sampradaju. Zašto bi bili zadovoljni sa time, da investiramo našu vjeru i povjerenje u kojigod oblik nedovoljnog vodstva? Knjiga Bhagavat je kompetentna da nas oslobodi, i, kao dodatan bonus, Knjiga Bhagavat stimulira našu želju za traženjem Boga-realiziranog bhakte.

Knjiga Bhagavat je puna Apsolutne filozofije. Ta filozofija nije spekulativna. Je autoritativna. Uvijek je stvarna i istinska, jer predstavlja neposredno opažanje potpuno realiziranih bhakta Boga. Kao takva, besprijekorna je. Oni nesretni tražioci duhovnog života, koji ne mogu usmjeriti svoju vjeru u ta besprijekorna učenja, umjesto toga usmjeravaju svoju vjeru u druge stvari pune grašaka.

Prijašnji ačarja, Šrila Prabhupada, davao je ogroman naglasak, za duhovni napredak, Vaišnavskoj literaturi, koju je prevodio na Engleski jezik. Njegovo plodno pisanje nije bilo jednostavno samo prikaz njegove učenosti. Umjesto toga, bilo je naglasak na potrebu po čitanju i sačuvanju besprijekorne filozofije, sa namjerom napredovanja u duhovnom životu. Sa Apsolutnom Istinom možemo komunicirati preko filozofije. Apsolutna Istina se realizira direktno, ali je besprijekorna filozofija ta, koja položi temelje za takve realizacije.

To je tako jer su filozofske istine u direktnoj povezanosti sa inteligencijom. Prečišćuju inteligenciju, i inteligencija je vrlo važna u procesu joge. Bez dovoljne inteligencije, praktikant joge će najvjerojatnije biti prevaren. Bez duhovne inteligencije, praktikant joge će biti očaran sa polovnom duhovnošću ili lažnom duhovnošću. Inteligencija, kad je zagađena na taj način, vodit će kočiju materijalne egzistencije u pogrešnom pravcu. Duhovni ja je putnik u toj kočiji, i stvar duhovne inteligencije (buddhi-yoge) je, da pravilno vodi vozilo. Pred kompletnom realizacijom, tome nema alternative.

Međutim, kad je inteligencija zagađena, kočija neće nikada dostići cilja. Konji osjetila mogu biti zauzdani, i uzde uma mogu biti veoma čvrste, ali mehanizam za kormilarenje nije pravilno usmjeren. Kočijaš može biti snažan, ali je iskrivljen. Duhovna duša je samo bespomoćan putnik, unatoč snazi vozačeve zavedene inteligencije. Zagađena inteligencija možda može kočiju voditi čak i u sjaj brahmana, ali, kad jednom dostigne taj položaj, osoba će onda misliti, da je postala Bog.

Većina ljudi sa zagađenom inteligencijom--barem u tom dobu--nikada ne dolazi ni blizu kakvegod Apsolutne realizacije (iako misle suprotno). Jednostavno ostaju prevareni. Obično postane osoba sa zagađenom inteligencijom očarana sa lažnim guruom. Taj guru usmjerava takvog sljedbenika dalje od filozofije, kakvu obuhvaća Knjiga Bhagavat. Ponekad lažan guru predstavi svoje vlastito pisanje. Nije važno koliko od njegovog pisanja je istina, odlučujuće su greške u tom pisanju. Te greške predstavljaju uložen interes lažnog gurua. Praktikant uzme te greške kao istinu, i, od tog trenutka dalje, neće biti stvarnog napretka u duhovnom životu. Biće samo predstava napretka, koja samo još više obmanjuje privrženika.

Prije nego što neko stvarno odluči tražiti prisnog gurua, za tog tražioca duhovnog života je nužno da je potkovan u osnovnim filozofskim istinama Vaišnavskih učenja. Zadržavanje tih istina će omogućiti njegovoj ili njenoj inteligenciji, da postane dovoljno čvrsta. Diskriminacija nije loša riječ u duhovnom životu. Prefinjena diskriminacija sa dobrim sjećanjem je ključna za djelovanje u devocijskoj službi. Ta fina diskriminacija je na raspolaganju samo osobi sa razvijenom duhovnom inteligencijom.

Maya znači, "to što izgleda tako, ali nije tako", ili na kratko, "to što nije". Za izlazak iz maye potrebna je snažna duhovna inteligencija. Oni sa slabom i zagađenom inteligencijom će biti privučeni sa iskrivljenim učenjima, lažnim guruima, ne-vjerodostojnim kultovima, ne-vjerodostojnim institucijama, iskrivljenom kongregacijom i iskrivljenim proslavama. Privrženici lažnih gurua ponekad prihvaćaju ekstremne strogosti (obično sa namjerom da bi dobili novac), i te plodove svoje dobre karme daju lažnom guruu. Misle, da će im to pomoći kod napredovanja u organizaciji. Ta vrsta ljudi brzo dobiva otpor do čitanja Vaišnavske filozofije u njenom ne-zagađenom obliku, jer takvo čitanje i slušanje direktno napada njihovu zagađenu inteligenciju.

Varanje u duhovnom životu u tom dobu je vrlo izrazito. Po odlasku Šrila Prabhupade, takvo je varanje veoma naraslo. Rezultat je, da postoji tako puno varljivih organizacija--zajedno sa lažnim guruima i ne-prisnim inicijacijama--da cijela ta parada lažnog duhovnog života čovjeku pomućuje um. Zbog toga ne bi smjeli vjerovati samo našem umu u prepoznavanju koje između tih različitih grupa su prisne i će nas stvarno voditi prema realizaciji Boga. Umjesto toga bi trebali dati naglasak našoj duhovnoj inteligenciji, koja će razlikovati kod selekcije. Prije nego što stvarno odemo na bližnje pretraživanje scene, možemo izlučiti veliki broj grupa ako prožmemo našu svijest sa učenjima Vaišnavske literature--takve kao što jeste i kao što prija tvom srcu (kao duhovnoj duši).

"Prvotna potreba jeste, da neko postane obrazovan u duhovnom životu. Duhovni život nije nešto što se može razumjeti u razgovoru od nekoliko minuta. Postoji puno knjiga filozofije i teologije, ali ljudi nisu zainteresirani za njih. . . I ako neko slučajno postane malo zainteresiran za duhovni život, želi nešto odmah i jeftino. Zbog toga je prevaren."
Nauk o samospoznaji, poglavlje 2, Izabrati duhovnog učitelja, Sveci i varalice

To je suština problema: postati dovoljno iskren da ne dopustimo, da nas neko prevari.

PRABHUPADA: "Ali ako si iskren, naći ćeš iskrenog gurua. Jer ljudi sve žele vrlo jeftino, prevareni su."
Nauk o samospoznaji, poglavlje 2, Izabrati duhovnog učitelja, Sveci i varalice

O'GRADY: 'Problem je naći tog duhovnog učitelja.'

PRABHUPADA: 'To nije problem. Problem je ako si iskren . . . Ako si iskren, Bog će ti slati duhovnog učitelja . . . Najprije, trebamo opet biti željni oživjeti našu svjesnost Boga. Onda će nam Bog dati duhovnog učitelja.' - Nauk o samospoznaji, poglavlje 7, Pretraživanje duhovnog područja; Svijest, što je najbolje i najljepše


"Nekome, ko je ozbiljan u duhovnom životu, Krišna daje inteligenciju, da dođe u kontakt sa vjerodostojnim duhovnim učiteljem, i onda, po milosti duhovnog učitelja, postane napredan u svjesnosti Krišne."
Nectar of Devotion, uvod

Nije vrlo teško doći u kontakt sa sljedbenicima lažnog gurua:

REPORTER: Zanima me, što mislite, koliko je ljudi moglo biti prevarenih od gurua varalica?

PRABHUPADA: Praktički svako. Nema smisla brojati.

REPORTER: To znači hiljade ljudi, zar ne?

PRABHUPADA: Milioni. Milioni su bili prevareni, jer su željeli biti prevareni . . .

REPORTER: Da li ponekad k vama dolaze ljudi, koji su prije toga bili zapleteni sa lažnim guruom?

PRABHUPADA: Da, puno. - Nauk o samospoznaji, poglavlje 2, Izabrati duhovnog učitelja, Sveci i varalice

Za sentimentalne ljude nije neobično, da su zavedeni sa strane lažnog gurua. Čak i kad dolaze nekoliko ka svijesti, da je njihov guru (ili institucija) lažan, za njih je skoro uobičajeno, da smatraju svu situaciju još uvijek korisnom--možda kao stepenicu za naprijed. Takav je i primjer kada otkriju, da njihova institucija u stvarnosti ne predstavlja filozofiju i učenja svjesnosti Krišne pravilno. Ti sljedbenici su skloni projicirati svoju vlastitu naivnost na svoje lažne gurue, odnosno na voditelje svoje iskrivljene institucije. Međutim, motivi lažnih gurua nisu ni naivni ni ugodni. Lažni gurui svih vrsta manipuliraju sa svojim sljedbenicima. Takvih imitatora prisni gurui ne štede, kao što to potvrđuje slijedećih šest citata Šrila Prabhupade:

"Takozvani ačarje doba Kali (tekuće doba) više se zanimaju za iskorištavanje sredstava svojih privrženika, nego za ublažavanje njihovih tegoba."
Šri Čaitanja Čaritamrita, Adi 3.98

"Bez takvog razumijevanja Svevišnje Božanske Ličnosti , osoba samo stvara uznemirenje. U ovom dobu Kali, pojavilo se  toliko mnogo gurua i . . . stvaraju veliko uznemirenje u svijetu u pogledu razumijevanja Apsolutne Istine." – Šrimad Bhagavatam 8.12.10, komentar

"Takvi prestupnici religioznih principa nemaju nikakvog poštovanja prema mjerodavnim, zvaničnim ačarjama, svetim učiteljima u strogom uzastopnom slijedu učenika. Da bi zavarali ljude, oni sami postaju takozvani ačarje, ali se čak ne pridržavaju principa jednog ačarje." – Šri Isopanišad 12, komentar

"Ljudi žele biti prevareni i zato odlaze jogijima i svamijima koji izvode trikove, ali trikovi ne ublažavaju nevolje i bijede materijalnog života. . . Ne možemo postati sretni prihvaćanjem lažnog gurua."
Šrimad Bhagavatam 5.14.13, komentar

". . . zbog uputa budalastih gurua osoba zauvijek ostaje u materijalnom postojanju i ispašta njegove bijede." - Šrimad Bhagavatam 8.24.51, komentar

"Nigdje u autentičnim spisima nije rečeno, da će neko konačno dostići isti cilj čineći bilo što i štujući bilo koga. Takve glupe ideje nude samozvani učitelji koji nisu u kakvoj vezi sa paramparom, vjerodostojnim sistemom uzastopnog nasljeđivanja od učitelja na učenika."
Šri isopanišad 13, komentar

Sa namjerom stvarnog napretka u duhovnom životu nužno je da shvatimo, da ne možemo imati nikakve dobrobiti od prihvaćanja lažnog gurua ili iskrivljene institucije. Samo ćemo biti iskorišteni (ili ćemo se sami transformirati u eksploatatora), ako to napravimo.


STOP!RITTVIK

Po odlasku Šrila Prabhupade je puno glupih teorija uhvatilo svoj trenutak. Sve su se pojavile u imenu njegovih učenja i njegovog pokreta, naravno. Već smo prije spomenuli tri glavne uvarke, prva dva će biti objašnjena u dodatku k tome članku. Treći uvarak postaje institucionaliziran u tekućem vremenu.

Taj zagovara koncept ne-manifestiranog inicijacijskog gurua. Članovi te grupe tvrde, da je sada Šrila Prabhupada postao taj guru--i da je, za sve praktičke namjere, inicijacijski guru za nove generacije. Neki od voditelja te nove struje (puno među njima ih je stvarno iniciranih učenika Prabhupade--bili su legitimno inicirani od njega, za vrijeme njegovog obilaska svijeta) su veliku svađalice. Beskrajno dokazuju svoja stajališta, ali sa obzirom na lukavstvo koje upotrebljavaju, puno su puta besavjesna.

Ne možemo se upustiti u bezgranično mutirajuće grane svih tih polemika, jer bi to previše povećalo obim te rasprave. Umjesto tega predstavit ćemo  šesnaest autoriziranih tačaka, koje jasno prikazuju, da guru-za-potomstvo filozofija--iako vrlo popularna među Kršćanskim sektama (odakle, bez sumnje, je rittvik procvjetao)--nema stvarnih temelja unutar pokreta svjesnosti Krišne:

1. Gospodin šalje inicijacijskog gurua u manifestiranom obliku. To se dogodi, kad je učenik pripremljen. Izmišljotine o inicijaciji pojavljuju se zbog pritiska od gore i od dole. Od gore izmišljotine se pojave kad (stvarno inicirani) bhakte žele voditi učenike--ali trebaju neku vrstu inicijacijskog uvarka za ostvarenje te namjere. Pritisak od dole pojavljuje se kad nove osobe nisu dovoljno iskrene, da bi kontaktirale prisnog gurua u fizičkom obliku i predale se njemu za inicijaciju. Međutim, unatoč tome zahtijevaju inicijaciju.

"Ako si stvarno ozbiljan glede Krišne, onda će ti Krišna poslati Svog predstavnika, i taj (guru) će se pobrinuti za tebe. Takav je proces. Ako ne nađeš gurua, to znači da Krišna još nije zadovoljen. Nisi ozbiljan."
Razgovor sa Bajajem i Bhusanom – 11. septembar, 1972, Arlington, Texas

2. V Vaišnavskim spisima nalazimo izraz »vanjska manifestacija« Boga, to je guru. Izraz »vanjska manifestacija« je očit. Inicijacijski guru je vanjska manifestacija Boga, i trebali bi se jednostavno suočiti sa tom činjenicom, radije nego da je pokušavamo zamagliti i zaobići.

»Kad smo iskreni, Krišna nam pomaže ili po vanjskom putu sa duhovnim učiteljem, ili iznutra sa Svojom (Krišnovom) Paramatma ekspanzijom.«
Pismo: Pradyumna – Vrindaban, 25. august, 1967

»Duhovni učitelj je vanjska manifestacija Boga. Bog je unutra i vani . . . pomaže iznutra i izvana. Iznutra kao Paramatma i izvana kao duhovni učitelj. Na oba načina. Iskoristiti trebamo oba
načina – iznutra, izvana.« – Razgovor uključujući Šrimad Bhagavatam 1.2.1-34, Recitacija&Razjašnjenje – 1. april, 1969, San Francisco

»Krišna je tako milosrdan, pokušava poučiti iznutra i izvana. Šalje svog predstavnika da poučava. Tako pokušava vratiti sva ta živa bića nazad kući, nazad k Bogu. Na dva načina: iznutra i izvana.«
Jutarnja šetnja – 10. decembar, 1973, Los Angeles

3. Šrila Prabhupada je dao direktne upute glede inicijacijskog gurua, kao "fizičkog duhovnog učitelja." To se očito odnosi na vanjsku manifestaciju inicijacijskog gurua.

"Ako Bog vidi da si iskren, poslat će ti duhovnog učitelja, koji te može zaštititi. Pomoći će ti (Bog) iznutra i izvana – izvana u FIZIČKOM obliku duhovnog učitelja i iznutra kao duhovni učitelj u srcu."
Sobni razgovor sa Irskim poetom Desmond O'Gradyem – 23. maj, 1974, Rim (naglasak dodat)

"UČENIK: Njegovo pitanje je bilo: 'Da li možeš prihvatiti inicijaciju sa prihvaćanjem duhovnog učitelja u svom srcu, bez da zaista uzmeš. . . ?'

PRABHUPADA: To su bezvrijedni prijedlozi. To nema smisla. On ništa ne zna. Ako misliš unutar sebe, 'ja jedem', da li ćeš biti zadovoljan? Gladuj! I jednostavno misli, 'sve sam pojeo'. Da li je to vrlo praktičan prijedlog? Moraš jesti. Mi ne dajemo svih tih bezvrijednih prijedloga . . . Oni tako kažu, 'Nema potrebe za guruom'." – Predavanje na Šrimad Bhagavatam 6.1.1—Melbourne, 21. maj, 1975

"UČENIK: Da, to je istina. Misle, da je Krišna u srcu i da mogu prihvatiti inicijaciju na taj način.

PRABHUPADA: Ti ne znaš gdje naći Krišnu u srcu."
- Jutarnja šetnja – 22. maj, 1975, Melbourne

4. Vedska i Vaišnavska tradicija je da obojica, guru i budući učenik studiraju jedan drugoga određeno periodu vremena. To će obojici omogućiti, da spoznaju kvalitete jedan drugoga. Guru-za-potomstvo sistem ne daje takvih mogućnosti:

"Rečeno je, da bi se shishya (učenik) i guru trebali vidjeti . . . Aspirant shishya će slušati i studirati da vidi, ako je (guru) stvarno sposoban postati guru. Slično, i guru će studirati, ako je (učenik) stvarno pripremljen . . ." – Jutarnja šetnja – 23. mart, 1974, Bombay

"Kad je neko prihvaćen kao učitelj, onda trebaš prihvatiti njegovu tvrdnju. Tu nema mjesta za argumentiranje. Takav je odnos između gurua i učenika. Stoga proces jeste, prije nego osoba prihvati gurua, trebamo proučiti njegov (guruov) položaj." – Sobni razgovor sa studentom joge, 14. mart, 1975, Iran

5. Dužnost gurua je da direktno--beskompromisno--kritizira, popravlja i grdi svog učenika. Ako je guru napustio manifestiranu egzistenciju, to je vrlo udobno za takozvanog "iniciranog učenika":

"Zaista, dužnost je duhovnog učitelja da pronađe greške kod svojih studenata, tako da mogu napredovati. Nije tako, da ih treba uvijek hvaliti."
– Pismo: Giriraja – Los Angeles 24 Maj, 1972

6. Kad je inicijacijski guru fizički prisutan, apsorbira grešne reakcije svog učenika u svoje (guruovo) vlastito tijelo. Jasno, to je tema, koja može biti shvaćena samo do određene tačke. V konačnoj fazi, neshvatljiva je. Međutim, ostaje oboje, stvarnost i standard. Za učenika postoji potreba, da se njegove grešne reakcije pročiste, tako da može napredovati na putu, bez da mora ispuniti tako puno obveza i karmičkih zapletenosti. Guru jako pomaže svom iniciranom učeniku, kad apsorbira oboje, dobre kao i loše reakcije.

"Postati guru nije laka stvar. Da li vidiš? Treba uzeti sav taj otrov i apsorbirati ga ." - Razgovor z Bobom Cohenom – 27-29. februar, 1972 Mayapur

7. Možeš biti sposoban osjetiti stvarni položaj gurua do neke mjere sa čitanjem njegovih knjiga, ali doći u fizički kontakt sa njim, obično će biti puno jače iskustvo.

"Guru znači težak, onaj ko zna bolje od tebe."
- Jutarnja šetnja – Mart 25, 1974, Bombay

8. Kad imaš inicijacijskog duhovnog učitelja, koji je fizički prisutan, onda imaš značajne ugodnosti. Može djelovati kao konačan arbitar. Može direktno razjasniti pogreške--kad konzultacija njegovih knjiga ne donese željenih rezultata. Može iskorijeniti izmišljotine, prije nego što se razviju.

"Kad ne možeš razumjeti, onda ti to treba razjasniti tvoj duhovni učitelj."
- Sobni razgovor – 12. decembar, 1970, Indore

"Nije sve obuhvaćeno u Bhagavat-giti. Zbog toga je potreban duhovni učitelj." – Pismo: Vrndavana Candra – Los Angeles, 19. julij, 1970

"Rečeno je, da oni koji su uključeni u službu Gospodinu u čistoj ljubavi i devociji--njima je diktirano unutar njihovih srdaca. Ali unatoč tome trebaš provjeriti sa mnom." – Pismo: Karandhara – Bombay, 13. novembar, 1970

"Razmišljaš o puno planovima, ali bez da konzultiraš mene, ne napravi ništa . . . Ne znam kako si se usudio to napraviti, bez da si pitao mene . . ."
- Pismo: Mukunda – Los Angeles, 12. januar, 1974

9. Trebamo osobno manifestiranog gurua, tako da se možemo direktno učiti iz njegovog primjera. Uvjetovane duše profitiraju od gledanja primjera:

"Ako postoji kakvagod poteškoća u razumijevanju, trebamo pitati duhovnog učitelja . . . Trebamo vidjeti, kako naredbama spisa slijede svete osobe." - Diskusija sa Syamasundar dasom – Henri Bergson

10. Kad duhovni učitelj napusti manifestiranu egzistenciju, njegov se legitimitet (prilika, da se zapuni legitimitet) prenese na njegove učenike. Njihova je dužnost , da zadrže osnivačev legitimitet besprijekoran. Kad (i ako) kojigod među njima postane kvalificiran kao guru--u skladu sa specifičnim instrukcijama i direktivama preminulog gurua--tada takav učenik postane tekuća vez u sampradaji. To je Vaišnavski sistem. Onda je moguće prihvatiti inicijaciju od teg veznog linka.

Inicijacija se ne prihvaća od preminulog duhovnog učitelja, iako je bio posljednji vezni link u liniji ačarija. Budući učenik, koji želi ući u školu učeničkog nasljedstva, može prihvatiti vodstvo preminulog duhovnog učitelja kroz njegova učenja--i zaista, ohrabren je da to napravi. Šrila Prabhupada je shishya-guru za sve nas. Za nove ljude nije dikša-guru, poslije toga kad napusti svoju manifestirano prisustvo.

11. Inicijacijski guru da svojim učenicima pročišćavajuće mantre, i te mantre se prihvaćaju kad guru inicira svog učenika:

"objavljena mantra se može prihvatiti bilogdje, ali ukoliko nije primljena lancem učeničkog naslijeđa, mantra neće djelovati."
- Šrimad Bhagavatam 4.8.53, komentar

Svi bhakte mogu još uvijek pjevati mantre, koje nam je predstavio Prabhupada i imat ćemo duhovno dobrobit. Pročišćenje preko pjevanja Hare Krišna mantre ne zavisi samo od guruove inicijacije na tom nivou. Kad manifestiran guru izvede mantra iniciaciju, pročišćavajući proces se brzo razvija. Prihvatiti te mantre iz Prabhupadinih knjiga i magnetofonske trake je, međutim, još uvijek vjerodostojno. Mantre se mogu pjevati, jer su bile prihvaćene (na taj način) kroz učeničko nasljeđe . To je link sa sampradajom preko Knjige Bhagavat.

Svi novi bhakte, sada zbunjeni sa rittvikom, mogu imati sve dobrobiti koje traže (osim neautoriziranih socijalnih dobrobiti od takozvane inicijacije od preminulog duhovnog učitelja), ako se posvete Knjizi Bhagavat.

"U Padma Purani je također rečeno -- sampradaya-vihina ye mantras te nisphala matah. Postoje četiri sampradaye ili učenička naslijeđa, naime Brahma sampradaya,  Rudra sampradaya, Šri sampradaya i Kumara sampradaya. Onaj ko želi da napreduje u duhovno0j moći mora dobiti mantru od jedne od ovih vjerodostojnih sampradaya; u protivnom, neće nikada uspješno napredovati u duhovnom životu." – Šrimad Bhagavatam 6.8.42, komentar

12. Lažno tvrditi, da imaš dikša gurua i inicijaciju od njega, vrlo je riskantno:

"Osoba, koja nije pravilno inicirana, može ponovo sići u životinjske vrste."
- Šri Čaitanja Čaritamrita Madhya 15.108, komentar

13. Inicijacijski obred, izveden na manifestiranoj razini sa strane manifestiranog gurua, ima duhovno (i u konačnoj fazi neshvatljivo) vrijednost:

"Slijedeća inicijacija će biti izvedena kao obred, službeno. Naravno, taj obred ima vrijednost, jer Ime, Sveto Ime će biti isporučeno studentu od učeničkog nasljedstva ."
- Pismo: Tamala Krsna – Montreal, 19. august, 1968

14. Kad osoba razmišlja, da je prihvatila inicijaciju od ne-manifestiranog gurua, takvo je razmišljanje bez konzultacije gurua. Takozvani iniciran učenik će jednostavno vjerovati, da je guru prihvatio odgovornost za njega (učenika). U stvarnom Vaišnavskom sistemu učenik zna, da je guru prihvatio odgovornost, jer je dozvola za inicijaciju isporučena na manifestiranom nivou sa strane duhovnog učitelja učeniku.

"Na osnovu tvoje predanosti, duhovni učitelj i Krišna preuzimaju odgovornost za tvoje grijehove. Na taj način, ako opet griješiš, duhovni učitelj postaje odgovoran za tvoje grješne reakcije . . . Na osnovu tvoje preporuke, biću vrlo veseo, da prihvatim Šriman Paul Zarounya kao svog pravilno iniciranog učenika." - Pismo: Batu Gopala – Los Angeles, 22. august, 1972

"Ako postoji odgovornost, mora postojati neko, kome si odgovoran."
- The Quest For Enlightenment 6, Diskusija na zapadnu filozofiju i nauku--Jean-Paul Sartre: Da li je Vrhovno Biće praznina?

15. Kad osoba misli, da ima ne-manifestiranog gurua, kako postane takav učenik izučen? Biti osobno istreniran sa strane fizički manifestiranog gurua je vrlo važno za Vaišnave.

"Da li postoji bilošto u tom svijetu, što možemo naučiti bez gurua? Iako postanemo običan stolar, trebamo to naučiti od vještog stolara."
- Sobni razgovor – 15. februar, 1975, Meksiko

"Rupa Gosvami je rekao, da je prihvatiti duhovnog učitelja prva stvar. Adau guru ashrayam. Ko će ga istrenirati? On je budala, lopov. Treba ga istrenirati. Treba biti istreniran od predstavnika Krišne."
- Jutarnja šetnja – 22. maj, 1975, Melbourne

Postoje okolnosti, kad ide živo biće nazad k Bogu, unatoč tome što nije bilo istrenirano u Svjesnosti Krišne kroz svoj život. Međutim, kad misli na Krišnu u momentu smrti, ide nazad Krišni. Takva posebna milost uvijek postoji. Međutim, standardan sistem treninga sa strane fizičkog duhovnog učitelja još uvijek se preporučuje. Kad ga slijedimo, rezultati su pouzdaniji.

16. U daljnjoj povijesti postoje primjeri, kad su bhakte primili inicijaciju ili direktno od Boga, ili od ne-manifestiranog gurua (s one strane fizičke razine). U svim tim rijetkim primjerima prisutne su vrlo posebne okolnosti. Svi ti učenici su bili u uzvišenom duhovnom stanju pred svojim inicijacijama. Institucionalizacija takvog rijetkog događaja je oboje, kontradiktorno i užasno. Ideja, da se taj poseban primjer može prenijeti na ljudske mase u to vrijeme, je pogrešna.

"Neko ne bi smeo, kakogod, smatrati sebe na nivou Brahme (koji je prihvatio baš takvu posebnu inicijaciju prije puno hiljada godina), da bi bio iniciran direktno od Gospodina iznutra, jer, u sadašnje doba, niko ne može biti prihvaćen za jednako čistog kao Brahma."
- Šrimad Bhagavatam 2.9.7, komentar

"Fizički možda ne sretneš Krišnu. Ali na višem nivou Ga možeš sresti. Ako prihvatimo, da ne možemo . . . trebaš biti u kontaktu sa njegovim predstavnikom, (koji) dolazi u učeničkom naslijeđu."
- Sobni razgovor sa Indijskim gostima – 11. jul, 1973, London

Voditelji i sljedbenici rittvik sistema pokušavaju proces institucionalizirati. Očito, primjer su im postavili prijatelji Kršćani, ali Vaišnavski sistem transcendencije nije jednak kao moderne verzije Kršćanstva. Iako može biti vjera u osobnog Boga jednaka, postoji puno integralnih razlika između Vaišnavizma i takozvanog Kršćanstva. Ta ideja za institucionalizaciju inicijacijskog sistema za nove ljude--gdje su vođeni vjerovati, da su prihvatili inicijaciju od ne-manifestiranog gurua (u našem primjeru od Šrila Prabhupade)--nema prisne autorizacije iza sebe. Šrila Prabhupada je sigurno nije autorizirao, iako neki između vođa tih novih filozofija iskrivljuju njegove riječi na takav način, da glupi ljudi misle, da jeste.

Naši prijatelji Kršćani mogu vjerovati u koncept, da su inicirani (kršteni ili ponovo rođeni) sa strane Isusa Krista, ali to još ne znači, da trebaju i bhakte Svjesnosti Krišne upasti u to. Zaista, Prabhupada je dao puno jasnih izjava protiv te ideje, da postaneš iniciran od preminulog duhovnog učitelja (na primjer, Prabhupada je ismijavao zabludu, da Krist tako lako prihvata grešne reakcije svih svojih novodobnih sljedbenika). Samo zato jer ne bi trebali uznemiravati Kršćana, to još ne znači da trebamo dozvoliti, da idu slične zablude ne-zaustavljene unutar pokreta Svjesnosti Krišne.

Suvišno je reći, da nijedna sampradaja u povijesti Vaišnavizma nije institucionalizirala sistem, gdje rittvik izvodi inicijaciju u imenu preminulog gurua. Za vrijeme prisustva u manifestiranom obliku, Prabhupada je autorizirao nekoliko svojih učenika za rittvike, i izvodili so inicijacijske obrede u njegovom imenu. To je autorizirano za vrijeme guruove prisutnosti. Nije više autorizirano, kad otiđe sa svijeta.


O RELIGIJI I SLUŽNOM RASPOLOŽENJU

Prava religija je taj sistem filozofije (Apsolutne Istine), vjere, i obožavanja, koji pomaže svojim pristalicama postati ljubitelj Boga, i vratiti se nazad k Bogu. Cilj je realizirati Boga čak i prije smrti. Prava religija mora bazirati na Apsolutnoj filozofiji. Jer je Bog vječit, prava je religija isto tako vječita odnosno apsolutna. Prava religija zahtjeva besprijekorno filozofiju, Apsolutno filozofiju. Religija bez filozofije u momentu postane sentimentalnost. V takvoj situaciji, religija daje sav naglasak na obrede, ceremonije, kongregacijo, itd. U najgorim primjerima se religija bez filozofije degradira u fanatizam. Trebamo postati spoznati u duhovnom znanju, inače ćemo samo igrati na sreću, kojoj grupi ili kom voditelju ćemo se pridružiti.

Sa namjerom da se znanje stvarno ukoreni i raste mora osoba, koja je prihvatila to znanje, biti u služnom raspoloženju. Sistem Svjesnosti Krišne ne bazira na sentimentu; bazira na služenju. Možeš čuti nešto sa svojim ušima, ili možeš nešto drugo pročitati sa svojim očima, ali ako nisi u raspoloženju služenja,  to će znanje djelovati kao voda u napukloj posudi. Jednostavno će isteći, i izgubit ćeš je. Služenje mora biti prisutno. Zato je drugo ime za svjesnost Krišne devocijska služba. Kad je služenje ponuđeno superiornijem bhakti i/ili prisnoj organizaciji, dobiva osoba, koja nudi to služenje, znanje i duhovno uzdizanje.

Da bi taj stav služenja djelovao, motivacija mora biti prava. Devocijska služba ne bi smjela biti prekrivena sa plodonosnim aktivnostima. To dvoje nije potpuno spojivo. Plodonosne aktivnosti obuhvaćaju materijalno motivaciju. Devocijsko služenje zahtjeva duhovno motivaciju. Kakvagod motivacija za napredak ka višim nivoima svjesnosti Krišne je duhovna motivacija.

Očito, iskrenost i ozbiljnost namjere određuje oboje, motivaciju osobe i to, što će ta osoba zaista dostići kao rezultat. Prisna devocijska služba djeluje tako, da prečišćuje motivaciju. Trud za pročišćenje motivacije rezultira u porastu prisnih aktivnosti u devocijskom služenju. Upravo suprotno izrođenom krugu, uzdizajuća je spirala. Integralno su povezani i oboje djeluju zajedno, da bi ispunili dvije značajne namjere.

Jedan tih namjera očito je pozitivan, drugi izgleda kat negativan (ili, točnije, preventivan). Oboje su transcendentalno pozitivni. Prisan stav služenja u kombinaciji sa čistom motivacijom dozvoljava bhakti da napreduje u svjesnosti Krišne. Prisan stav služenja u kombinaciji sa čistom motivacijom isto tako daje bhakti zaštitu pred tome da postane žrtva "wild-card" gurua, institucijskih zabluda, ili pred konceptom, u kojem on ili ona smatra sebe iniciranim od preminulog duhovnog učitelja.

Služno raspoloženje nije ista stvar kao predaja, ali služno raspoloženje može voditi do predaje. Služno raspoloženje može biti prisutno čak i na posvetnim nivoima. V tim primjerima, služno raspoloženje nije duhovno, naravno. Usprkos tome, još uvijek često može biti uzdizajuće--posebno ako je služenje u kvalitetu vrline. Služno raspoloženje u duhovnom životu uvijek je uzdizajuće i osnažujuće, iako se od vremena do vremena pojave kakve poteškoće.


NEKOLIKO SAVJETA

Puno značajnih tema smo pokrili u toj raspravi, sada ćemo ih ogrnuti sa nekoliko savjeta:

  1. Pjevaj autorizirane mantre. Još posebno pjevanje HARE KRIŠNA, HARE KRIŠNA, KRIŠNA KRIŠNA, HARE HARE / HARE RAMA, HARE RAMA, RAMA RAMA, HARE HARE će biti duhovno dobrotvorno. Ta velika mantra se može pjevati individualno; ne trebaš grupe za to. Recitiranje na kuglicama u zasebnosti tvog stana ili doma može isto tako vrlo pomoći. To pjevanje pomaže svim bhaktama, iniciranim , ne-iniciranim, ili palim;

  2. Postani striktan vegetarijanac: ništa mesa, ribe, ili jaja. To ti omogućava da dostigneš nivo vrline. Svi ne-vegetarijanci su zapleteni u odlike strasti i neznanja. Mesojedi su vrlo zapleteni u odliku neznanja, koja vodi ka paklenim reakcijama;

  3. Odreći se svim vrstama intoksikacije, još posebno halucinogenim drogama. Sve vrste duhana, alkoholna pića, pivo i droge vode svjesnosti u odlici neznanja. Destruktivni su i toksički; zbog toga se nazivaju in-toksik-acije;

  4. Izbjegavaj bilo kakvu grupu ili instituciju koja iskrivljava Apsolutnu Filozofiju;

  5. Izbjegavaj "wild-card" gurue;

  6. Stop!Rittvik

  7. Razvij služno raspoloženje u duhovnom životu;

  8. Ako možeš naći prisne bhakte, koji nisu promijenili Apsolutnu Filozofiju svjesnosti Krišne, druži se sa tim bhaktama--još posebno ako su napredniji od tebe u duhovnom znanju i duhovnom životu;

  9. Kad primiš unutarnja iskustva i upute, budi pažljiv da su pravilno u skladu sa Vedskim i Vaišnavskim učenjima;

  10. Posveti se Knjizi Bhagavat.

Pozitivni savjeti su oni, koji naznačuju stvari koje bi trebali učiniti. Takozvani negativni savjeti so oni, koji naznačuju stvari koje bi trebali izbjegavati. Om tat sat. Hare Krišna.

DODATAK JEDAN

DVIJE VRSTE LAŽNIH GURUA

Postoje dvije glavne vrste lažnih gurua: wild-card guru i institucionaliziran guru. Oba dvoje su snažni predstavnici iluzorne energije, i oba dvoje zavode i zaustavljaju transcendentaliste početnike na putu do Apsolutne Istine.

Kao prvo, pokušajmo razumjeti wild-card gurua. Te snažne i karizmatične osobe stvaraju kult osobnosti i mistiku oko sebe. Kao razuzdanici sa različitim stupnjevima prividne mistične moči formiraju razred pristalica, koji su slijepi što se tiče znanja iz Vedske literature. Ti sljedbenici postanu opsjednuti sa osobnim odlikama wild-card gurua. Kontradikcije u njegovom propovijedanju i ponašanju im ne dolaze do svijesti.

Uvijek se njegovi sljedbenici puno više plaše njegovih pravila, kao što se plaše prekršiti upute i moralne standarde Vedske literature ili kojihgod drugih prisnih spisa. Ti kultovi so često sposobni bilo kakvih zlobnosti ili nepravde. Wild-card gurui imaju snažnu tendenciju, da ohrabruju kriminalna dijela svojih sljedbenika, mada to odobravaju prikriveno. Ako je sljedbenik kod kriminalnog djela uspješan--i da materijalne rezultate (obično novac) wild-card guruu--taj sljedbenik postane učenik ljubimac. Ako sljedbenika ulove, kakogod, wild-card guru će ga prognati iz grupe i upotrijebiti ga za grješnu kozu.

Wild-card
je vješt u izvođenju predstave o dubokom sentimentu do svog boga i svog gurua (puno puta kaže, da je on sam Bog). Njegovi sljedbenici su obmanutu sa tom predstavom. Međutim, te demonske sfere ne mogu do živoga iskrenim transcendentalistima. Oni preziraju cijeli šov. Isparljivost kulta može se (i obično se) pokazati bilo kada, otvarajući Pandorinu kutijicu za sve vrste užasnih karmičkih reakcija. Za te su puno puta potrebne godine, da manifestiraju svoje pune rezultate i sporedne efekte. Gospodin Krišna nije nikada zadovoljan sa kultom osobnosti wild-card gurua, i negativni rezultati su dio sudbine, koju Bog odredi na cijelu aferu.

Jedan wild-card guru, Jim Jones,  nedavno je bio odgovoran za pokolj devetsto ljudi. Unatoč tome, wild-card gurui u stvarnosti nisu toliko opasni kao što je druga strana lažni guru kovanice: svećenici institucionalizirane religije.

Radije nego da ubiju devetsto ljudi, inkvizicija je bila odgovorna za mučenje i smrt najmanje šezdeset miliona nedužnih ljudi, koji su odbili poslušnost od države sponzoriranom terorizmu (preobučenom u religiju). Institucionalni gurui nisu ograničeni na bilo koji određen kult ili religiju i podmukli su štetnici ljudskog traženja prosvjetljenja. Iako zagovaraju puno dogmi, bez iznimka ćeš naći jednu varljivu dogmu kao centralan dio njihove sheme.

Ta varljiva dogma može biti nazvana "guru izabran na izborima!". Ima nešto demokratičnog elementa, to pomaže k njenoj popularnosti. Unatoč tome potpuno je bez vrijednosti, što se duhovnog života tiče. Te grupe zagovaraju vjeru--misteriju, navodno--koja kaže, da je inicijacija u transcendenciju dostupna samo kroz kanal grupe. Ako budući član zadobije naklonost upravnog tijela--preko jednog od njihovih lojalnih agenata--onda institucija tom agentu izda dozvolu za iniciranje tog novog člana u stado (bilo da se kongregacija naziva crkva ili zajednica …).

U tom sistemu je upravno tijelo najviši autoritet--zahtijevan link do Boga--i samo to tijelo podjeljuje inicijaciju. Njihovi svećenici ponekad su nazvani gurui (ovisno od kulta sa kojim imaš posla), ali taj "guruov" dogovor sa novim članom ne bazira na stupnju realizacije ili čistosti inicijacijskog svećenika. Dogovor bazira na njegovoj lojalnosti do upravnog tijela.


KULT BEZ ODGOVORNOSTI

Institucionaliziran gurudom bazira na grupi, koja je kontrolirana (skoro uvijek iza scene) sa izbornim glasovima odnosno vetima. Upravno tijelo je pod utjecajem najjačeg, ili naj-manipulativnijeg člana--onog koji može brzo postrojiti ostale članove iza svojih inicijativa. Bilo koji broj gurua ili inicijacijskih svećenika je na raspolaganju budućim članovima. Ali ti svećenici nisu osobno odgovorni za duhovno oslobođenje svojih "iniciranih" učenika. Svi ti učenici dobiju na znanje, da je kojigod guru iz grupe, uključujući njihovog izabranika, pod ugovorom sa upravnim tijelom.

Za upravno tijelo je rečeno, da posjeduje mističnost i direktna je manifestacija bivstva institucije, osnivača institucije, i link sa učeničkim nasljedstvom. Taj odvratan aranžman uvijek iskorištava karizmu originalnog osnivača. Ironično, ponekad je taj osnivač stvarno mogao biti vjerodostojan guru. Upravno tijelo, međutim, iskrivljuje njegova učenja po njegovom odlasku. Rečeno je, da legitimnost originalnog gurua, osnivača, prelazi ne-okrnjena na grupu unutar organizacije--u cjelini sastavljenu iz uvjetovanih duša.

Cijeli taj aranžman u konačnoj fazi nema nikakvog smisla, ako ga analiziramo sa logikom, zdravim razumom, i sa asistencijom prisnih spisa. Članovi grupe, međutim, ne mare baš puno za to. Razumsko objašnjenje za taj uvarak, kažu, zakopan je unutar neshvatljive mističnosti, koja okružuje osnivačeve učenike ljubimce. Ti ljubimci, naravno, prevladavaju u upravnom tijelu. Rijetko je, da samo jeden među njima nije isto tako izabran za inicijacijskog gurua. Ovako ili onako, stvar mora ići dalje. Inicijacije moraju biti ("Ali ko će ih inicirati?") i kad postane jasno, da su takozvani inicijacijski svećenici puni nepoželjnih tendencija--i naginju se k varanju kod svake najmanje prilike.

V institucionaliziranom gurudomu, političan i socijalan napredak (stvarnog religioznog ili duhovnog napretka nema, iako postoji fasada toga, naravno) bazira na tome, ako određen inicijacijski svećenik jeste ili nije lojalan upravnom tijelu i tekućim političkim strujama. Ponekad je takav lojalitet potreban čak i za opstanak, što tek za napredak u grupi. Sve propovijedanje mora biti u skladu sa politikom momenta. Bitke za moć, kompromis, i pokroviteljstvo određuju što je sada "in"--i što (i ko) je sada "out".

Doktrinalne promjene su napravljene sa namjerom pojasniti neizbježne nepravilnosti. Reforme se pojave sa namjerom uravnati endemične bolesti. Nijedan član kulta ne usuđuje se govoriti u skladu sa improviziranom realizacijom, iako takvo propovijedanje odgovara Istini, prihvaćeni od prisnog gurua u prošlosti. Svi predstavnici organizacije trebaju najprije razmisliti, kako će na njihove izjave reagirati upravno tijelo i njihovi lojalisti.

Voz je postavljen ispred konja u institucionaliziranom gurudomu. Materijalni uređaji hijerarhije so sve-značajni, dok su snažne istine kakvegod vrste smatrane za opasne. Kakva je vrijednost u pripadnosti grupi (koja navodno predstavlja duhovni život), ako su znanje i prosvjetljenje smatrani kao previše riskantni, da bi bili važni? Nije važno kako dobra su nekada bila sva jabuka, ko se pojavi jedna trulo, brzo postanu slabe i sve ostale.

Takvo društvo se prilagođava suvremenim trendovima, uporabnim za primamljivanje ljudi i poboljšavanje odnosa sa javnošću. "Rezultati" određuju što je prisno i što ne u tim grupama. Vidjet ćeš i da će se svaki inicijacijski svećenik (od kulta određen ili izglasan, da poveća članstvo) uvijek pozivati na težu institucije, kao konačan pokazatelj njegovog statusa. Ukupni materijalni rezultati institucijskih spremnica shvaćeni su kao pokazatelji Božjih blagoslova na instituciju. Sljedbenicima je naručeno, da ne trebaju brinuti--osim da ostanu na lađi (i ne ljuljaju je).

Nema mogućnosti za samo-spoznaju u takvoj vrsti religije. Vedska literatura je osuđuje. Prisan guru nikada nije osoba, koja je za potvrdu čistosti jednostavno dobila žig od institucije. Njegov autoritet dolazi direktno od Boga, i manifestira se kroz njegovu osobnu realizaciju i čistost. Ne zahtjeva odanosti bilo kakvoj vrsti slijepog lojaliteta. Prisan guru vrlo dobro zna, da su materijalne dobrobiti i utjecaj (dobiveni od kakvogod iskrivljenog uređenja) uvijek pomračene sa anarthama--koje moraju suptilno zaplesti svakoga ko iskorištava tu shemu.

Ako napreden spiritualist ili bhakta čak indirektno odobri, privoli, ili tolerira prihvaćanje nekvalificirane osobe za duhovnog učitelja, u trenutku izgubi svoju čistost. Nakon toga morat će dijeliti reakcije od takvih "inicijacijskih svećenika".

Prisan guru nikada ne zavodi svoje učenike na putu do Apsolutne Istine, niti može tolerirati zavođenje, vršeno sa snagom čak i njegovog indirektnog odobrenja ili utjecaja. Vjerodostojan guru ne vara na taj način, ni na bilo koji drugi način.


REZERVOAR SA KORNJAČAMA

Duhovni život je bez sumnje je težak. Vede dalje raskrivaju, da kad osoba postane imitator i pokušava djelovati iznad svojih kvalifikacija, končan je  rezultat zlo. Naravno, imitator može privremeno uživati velike materijalne dobrobiti, ali pravi rezultat će biti, u konačnoj analizi, loš za sve upletene--još posebno za njega.

V tom dobu zvanom Kali Yuga, grijeh, neznanje, i ne-religija poziraju kao prava religija. Institucionalizirana zabluda dobiva svoj trenutak, kad ambiciozne osobe izmisle seriju racionalizacija, koje dostižu svoj višak kad nekvalificirane osobe okupiraju položaj inicijacijskog gurua.

Kad bivši kolega odjednom postane takav guru, zašto ne bi i njegov konkurent (brat po Bogu) isto tako napredovao? Ubrzo će se takmičiti, sa namjerom pokazati da zasluže svoj samo-odobren guru status. U početku se mogu nazivati čak i realizirane duše i posjedovati ekstravagantne nazive--ali trebaju se dokazati sa "rezultatima". Sada, "rezultatima" znači stvaranje učenika--davanje inicijacija. Tako, sa tom namjerom te osobe brzo zauzmu sredstva produkcije: hramove, tiskarske mašine, naivne učenike osnivača i sve druge slične ugodnosti.

Bez izuzetka, njihove greške bivaju raskrivene. Raskrivaju čak jedan drugoga (barem u početku). Svaka kornjača u rezervoaru upotrebljava oklop kornjače ispod sebe, da si izbori put na vrh. Kornjača uporabljena za stožer ide dole. Institucionalni gurui se bore unutar granica rezervoara. Onda, nakon skandala, skuju kakvu novu političku liniju, i okarakteriziraju je kao reformu.

Na taj način uzmu utočište u predanosti toj stranci. Postanu članovi stranke--još posebno ako uspiju doći u upravno tijelo. To izgleda kao jedino rješenje za sve prijašnje katastrofe.

Sa vremenom cijela veriga događaja postane nejasna. Jedan plus jedan postane tri. Predstavljena je iskrivljena matematika. Ponekad je, djelomično, čak i pravilna. Ali jer  je dodana iskrivljenoj osnovi, na kraju je rezultat pogrešan.

Materijalno širenje kulta postane njegova jedina legitimnost, ali u stvarnosti se legitimnost završava. Neznanje postane institucionalizirano i zaključano. Kult se širi površinski.

Niko nikada ne govori o povratku na pravi put, unatoč činjenici, da se puno članova pritužuje nad bolešću koja muči grupu. Kad se dostigne točka-bez-povratka, bilo kakvo govorenje o povratku na pravi put smatrano je za ništa drugo nego neprijateljsku propagandu.

Na taj način, duhovne i filozofske upute (koje usmjeravaju inteligenciju protiv a priori duhovnim istinama i principima) trpe cenzuru sa opuštanjem u tim kultovima. Bhakte, koji još uvijek propovijedaju Apsolutnu filozofijo, smatrani su za nezadovoljne i zaostale za vremenom. Izagnani su i ignorirani, iako, ironično, jedini su preostali, koji mogu kome istinski pomoći.

Fetiš za takozvanu inicijaciju, preuveličavanje i prevelika ovisnost od učenika ljubimaca, rittvik pokret, i prevelik naglasak na kongregacionalizam--to ne sastavlja formulu uspješnog pokreta svjesnosti Krišne za 21. stoljeće. Takvo uređenje je nedovoljno. Knjiga Bhagavat nudi nešto puno bolje od toga; uzmimo njenu utočište za nov početak.


Autorska prava za sve citate iz knjiga Njegove Božanske Milosti A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupade ima Bhaktivedanta Book Trust